A A A
Nedjelja, 10 Prosinac 2017
Nastavak sudjenja Zariju Ostojić-u - Mucitelj Logora Susica PDF Ispis E-mail
Autor Bim.ba   
Četvrtak, 08 Prosinac 2011 19:30

Zarija Ostojic Ratni Zlocinac01 decembar 2011  Na suđenju Zariju Ostojić-u, optuženom za zločine počinjene u logoru Sušica u blizini Vlasenice, svjedoci Odbrane kazali su da u cijelosti ostaju kod iskaza koje su prethodno dali pred Okružnim sudom u Istočnom Sarajevu.

Suđenje Ostojiću počelo je iznova u augustu 2011. godine, nakon što je došlo do izmjene članova Sudskog vijeća, a trojica svjedoka Odbrane na ovom ročištu kazala su da ostaju kod iskaza koje su ranije dali u postupku protiv Zarija Ostojić-a.

Svjedoci Odbrane Zoran Došić, Simo Stupar i Miloš Matić su na pitanja Odbrane i Optužbe odgovorili da ostaju kod iskaza koje su ranije dali, ne preciziravši datum davanja tih iskaza.
Okružno tužilaštvo tereti da je Zarija Ostojić tokom 1992. godine, kao pripadnik rezervnog sastava policije pri specijalnoj jedinici Stanice javne bezbjednosti (SJB) Vlasenica, sudjelovao u premlaćivanju civila u logoru Sušica.

Kako se navodi u optužnici, Ostojić je zajedno s drugim pripadnicima formacije iz logora Sušica izvodio Bošnjake, te ih udarao “policijskim palicama, kundacima pušaka, rukama i nogama”.
Nastavak suđenja zakazan za 28. decembar ove godine, kada Ostojićeva Odbrana planira saslušati četiri svjedoka.

---

Predočavanjem iskaza svjedokinji Okružnog tužilaštva iz Sarajeva nastavljeno je suđenje Zariju Ostojiću, optuženom za zločine počinjene u logoru Sušica kod Vlasenice.

Svjedočeći pred Okružnim sudom u Istočnom Sarajevu, Enisa Kurtić je kazala kako ostaje kod iskaza koji je pred ovim sudom dala 23. marta 2011. godine.
Sudsko vijeće je objasnilo kako drugi svjedok koji je trebao biti saslušan na ovom ročištu nije pronađen na adresi na kojoj je prijavljen.
Okružno tužilaštvo tereti Zarija Ostojića da je tokom 1992. godine, kao pripadnik rezervnog sastava policije, specijalne jedinice Stanice javne bezbjednosti (SJB) Vlasenica, koja je bila u sastavu vojske Srpske Republike BiH, sudjelovao u premlaćivanju civila u logoru Sušica.

Kako se navodi u optužnici, Ostojić je zajedno s drugim pripadnicima formacije iz logora Sušica izvodio Bošnjake, te ih udarao “policijskim palicama, kundacima pušaka, rukama i nogama”.

Na početku ovog ročišta Vijeće Okružnog suda je kazalo kako će suđenje optuženom Ostojiću početi iznova, zbog toga što je od posljednjeg ročišta prošlo više od 30 dana.
Na ponovnom suđenju, stranke su se složile da ne mora biti čitana optužnica, dok je pročitan iskaz svjedoka Zijada Zimića, koji je pred Okružnim sudom saslušan 17. augusta ove godine.
Naredno suđenje zakazano je za 18. oktobar 2011. godine.

S.U.

--- 2010 ---

http://www.biscani.net/index.php?stream=biscani_vijest&vid=11220

Izgubljeno povjerenje
Za neke od općina koje spadaju u nadležnost Okružnog tužilaštva u Istočnom Sarajevu, a među kojima su Višegrad, Rogatica i Vlasenica, Haški tribunal i Sud BiH su utvrdili da su tokom rata na njihovoj teritoriji počinjeni neki od najsvirepijih zločina.

Žrtve sa ovih područja polako gube nadu da će oni koji su odgovorni za njihove patnje biti dovedeni pred lice pravde.
“U Istočnom Sarajevu do danas nisu ništa uradili na procesuiranju ratnih zločina, iako su im mnogi nadohvat ruke. Znamo gdje žive, čak odemo i slikamo i dokažemo da se oni tu nalaze, međutim stvar je do Tužilaštva”, kaže Bakira Hasečić iz Višegrada, dodajući da je preko svog udruženja “Žena – žrtva rata” nekoliko puta pokušavala stupiti u kontakt sa Okružnim tužilaštvom u Istočnom Sarajevu, ali bezuspješno.

Haški tribunal je utvrdio da je u Višegradu 1992. godine pokrenuta “sistematska zločinačka kampanja” koja je uključivala ubistva, silovanja i maltretiranja nesrpskog stanovništva, koja je kulminirala “u jednu od najraširenijih i najokrutnijih kampanja etničkog čišćenja”, gdje su ubijene stotine muškaraca, žena i djece.
“Imam spisak policajaca od 1992. do 1996. godine. Petorica su u zatvoru, a još ih preko 15 radi. Sve se može nabaviti kad se hoće. Ali nemam više snage da kao papagaj ponavljam. To je katastrofa. Žrtve se bore da se predmeti vrate na Sud BiH. Šta je trebalo, da ubiju čitav narod u jednom gradu da bi se sudilo na Sudu BiH?!”, kaže Hasečić.
Prema njenim riječima, potrebno je da zločine počinjene u Višegradu procesuira državno pravosuđe te da se izbjegnu “entitetska suđenja”.
“Šta god progovorimo, vršimo pritisak. Ne vršimo pritisak, mi samo govorimo o dokazima i činjenicama. A njihovo je samo da rade svoj posao. Međutim, oni ne rade ništa”, dodaje Hasečić.

Udruženje koje Bektašević zastupa nije nikada podizalo prijavu za zločine u Vlasenici jer, kako kaže, zločini koji su počinjeni “nisu za privatnu tužbu”, već bi istrage trebale biti pokrenute “po službenoj dužnosti”.
“Ako je postojao Krizni štab, on je morao znati za logor Sušica, jer je tu bio čitav sistem – od privođenja, do obezbjeđenja, maltretiranja... jer taj logor je egzistirao tri mjeseca. Mislim da je to trebalo biti pokrenuto po službenoj dužnosti, a ne po prijavi”, smatra Bektašević.

Prema presudama Haškog tribunala, u aprilu 1992. godine Vlasenicu su preuzele “srpske snage”, koje su početkom juna osnovale logor Sušica. Do oktobra te godine kroz ovaj logor je prošlo oko 8.000 muškaraca, žena i djece nesrpske nacionalnosti, koji su boravili u “očajnim životnim uslovima”.

Rad bez “izdvojenih” problema
U pravosudnim institucijama u Istočnom Sarajevu ističu da se pri procesuiranju ratnih zločina nisu susretali s nekim problemima, te da mogu pružiti zaštitu svjedocima ukoliko je to potrebno.

“Do sada se ovaj sud nije suočio s bilo kakvim problemima u procesuiranju predmeta ratnih zločina. Smatramo da će donesena Strategija popraviti, poboljšati i ubrzati rješavanje predmeta ratnih zločina po pitanju stvarne i mjesne nadležnosti sudova”, kaže Senaid Ibrahimefendić, predsjednik Okružnog suda u Istočnom Sarajevu.
Glavni okružni tužilac Čolović pojašnjava da nemaju problema sa dovođenjem optuženih pred sud, a ni materijalni troškovi za pribavljanje dokaza ne utiču na rad. Kada je u pitanju zaštita svjedoka, Čolović kaže da je mogu obezbijediti ukoliko bude potrebno.

Ipak, žrtve se i dalje pitaju kako, unatoč tome, još uvijek na optuženičkoj klupi nisu vidjeli one koji su im tokom rata nanijeli najveće zlo.
“Vjerujem u pravdu, a isto tako vjerujem da ona nikad u potpunosti nije dostižna. Vjerujem da bi oni trebali, ako ništa, opravdati te plate koje primaju i očekivanja ljudi koji čekaju da ta pravda pokuca na njihova vrata i da kroz sudske epiloge bude potvrđeno ono što im je učinjeno. Taj epilog i izrečena pravična kazna bi bili jedan vid satisfakcije i reparacije za žrtve”, kaže Bektašević.