A A A
Petak, 22 Rujan 2017
Koliko RS koštaju Dodikove poslovne avanture PDF Ispis E-mail
Autor Mirha Dedić (Slobodna Bosna)   
Nedjelja, 01 Kolovoz 2010 12:48

BANJA LUKA - “U ekonomiji je spas Republike Srpske”, bila je najčešće Dodikova krilatica u posljednje četiri godine dok je nizao katastrofalne poslovne aranžmane za privredu Republike Srpske. Samo nekoliko dana pošto je austrijski Strabag i službeno raskinuo ugovor sa Vladom RS-a o izgradnji mreže puteva po Republici Srpskoj, što je ...

... trebao biti posao bio vrijedan oko tri milijarde eura, revizorska kuću Delloite izašla je sa skandaloznim izvještajem o stanju u Rafineriji u Bosanskom Brodu. 

Ne zna se tačno koliko je Dodik u svom posljednjem mandatu potpisao “kapitalnih” ugovora sa stranim partnerima, ali naš list  pozabavio se sa deset Dodikovih “najvećih” poslova koji su Republiku Srpsku trebali pretvoriti u privredno čudo. Završili su, a da nisu ni započeti. Krenimo od posljednjeg objelodanjivanja Dodikovih malverzacija.

Prema revizorskom izvještaju o poslovanju Rafinerije, koji je uradila revizorska kuća Delloite, gubitak ove kompanije iznosi 99,5 milona KM, a obaveze su veće od njene obrtne imovine za 153, 8 miliona KM. Ove porazne brojke govore da je cijeli projekat oko prodaje Rafinerije zapravo bio velika prevara.

 

 

U posljednje tri i po godine javnost je zasipana brojnim informacijama o uspjesima Rafinerije, povećanju proizvodnje, zamahu privrede, a  samo u prošloj godini tako “napredna” firma napravila je gubitak od sto miliona maraka. Pritom, dugoročne obaveze Rafinerije iznose 354 miliona KM. Sastavni dio ovih obaveza je i dug prema budžetu Republike Srpske od 133,5 miliona KM. Riječ je o neplaćenim dažbinama koje su reprogramirane beskamatno i koje na naplatu dolaze 1.jula iduće godine, s tim da bi trebale biti otplaćene u narednih pet godina. Brojke govore da je Rafinerija na koljenima i da su njene šanse da  počne poslovati rentabilno izuzetno male. Navode to i revizori, koji “ukazuju na postojanje materijalno značajnih neizvjesnosti koje mogu da izazovu značajnu sumnju u sposobnost Preduzeća da posluje stabilno”. Zbog toga se i sumnja da će Republika Srpska od  silnih miliona vidjeti i centa, naročito ako se ima u vidu da je Rafinerija svojim kupcima, firmi Njeftegazinkor i njenim ruskim partnerima, dužna 220 miliona KM!

Vlada RS-a je tokom privatizacije, na ime komercijalnih i drugih dugova Rafinerije i Petrola, isplatila gotovo 218 miliona maraka. Takođe je pokrila i reprogramirani dug brodske Rafinerije prema budžetu od blizu 133,5 miliona maraka, što je preko 351 miliona KM kojih je Vlada uložila u procesu prodaje Naftne industrije RS-a. Uz sve to, Vlada RS je uplaćivala i plate radnicima i nakon prodaje Rafinerije, u iznosu od 11 miliona KM, pa se ukupna suma potrošena za privatizaciju Rafinerije penje na preko 362 miliona KM. Ruski partner je, navodno, uplatio blizu 356 miliona maraka za kupovinu državnog kapitala, te refundiranje Vladi na ime izmirenja dijela komercijalnih obaveza. Prosta računica govori da je Dodik Rafinerije u Bosanskom Brodu i Modriči, te Petrol besplatno ustupio ruskom partneru, uz još nekoliko miliona KM doplate. 

Međutim, tu nije kraj prevarama. Nakon što je Vlada RS-a očistila sve dugove nekadašnje Naftne industrije i Rusima je predala bez dugova, ruski partner je zadužio rafineriju stotinama miliona KM. Pritom, ruski kupac je napravio anekse ugovora po kojima se preko firme Optima izvlači dobit iz Rafinerije, koja će stalno biti u gubitku, a zbog tog gubitka izbjegava se plaćanje 133,5 miliona KM obaveza prema državi.
Milorad Dodik je tokom 2006. godine pompezno najavljivao da će u Naftnu industriju Republike Srpske biti uloženo 979 miliona eura. Tri i po godine nakon privatizacije može se zaključiti da je cijeli projekat postavljen na kriminalnom načinu poslovanja. Po nalazu revizora, Rafinerija je u 2009. imala dug od 354 milioma KM. To je čak sto miliona više nego što je iznosio dug prije privatizacije, pa stručnjaci opravdano postavljaju pitanje zbog čega Vlada RS-a na čelu sa Dodikom nije investirala u rafineriju, umjesto što je otplaćivala njene dugove i poklonila je ruskom partneru.

PROPAO POSAO VRIJEDAN 3 MILIJARDE EURA

Dodiku i njegovoj kliki trebalo je nekoliko mjeseci da javnosti saopšte da je propao njegov posao stoljeća sa Strabagom, vrijedan tri milijarde eura. Četiri godine nakon dobivanja koncesije za izgradnju 430 kilometara puta u Republici Srpskoj, trakavici je prije desetak dana došao kraj. Austrijski građevinski koncern Strabag obznanio je raskid ugovora s Banjom Lukom o izgradnji putne mreže u RS-u.  “Posao stoljeća” pretvorio se tako u “fijasko stoljeća” zahvaljujući odluci Vlade Republike Srpske i premijera ovog bh. entiteta Milorada Dodika da 2006. godine, mimo natječaja, putem direktne pogodbe dodijeli koncesiju na rok od 30 godina austrijskom koncernu. Odluku je potvrdio i entitetski parlament, a 2008. potpisan je i ugovor između Vlade RS-a i Strabaga o izgradnji mreže autocesta kroz RS. No, ništa od toga nije bilo dovoljno Strabagu u osiguranju finansijske podrške za dobiveni posao. Austrijska kompanija priznala je kako nije mogla dobiti kredit od Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD) upravo zbog toga što posao nije dobila putem međunarodnog natječaja. 
Strabag je, iz istih razloga, odbila i Evropska investicijska banka (EIB), te još 40 poslovnih banaka, od kojih su Austrijanci gotovo dvije godine uzaludno tražili finansijska sredstva. Podsjetimo, Strabag je dobio koncesiju za izgradnju na osnovu javnog poziva za iskazivanje interesa, a ne međunarodnog natječaja. Premijer RS-a Milorad Dodik nedavno je izjavio kako će “autocesta Banja Luka-Doboj biti izgrađena, sa Strabagom ili bez Strabaga”, ne otkrivajući kako.  
Osim te autoceste Vlada RS-a gradi autocestu Banja Luka - Gradiška, koja je trebala biti udio tog entiteta u zajedničkoj kompaniji sa Strabagom. Zbog zloupotreba oko budžetskog finansiranja te autoceste, već nazvane “Skadar na Bojani”, za koju je prema neslužbenim podacima već utrošeno tri puta više od planiranog iznosa, Tužilaštvo BiH otvorilo je istragu protiv premijera  Dodika, koji odbacuje sve optužbe o nezakonitom trošenju novca. Ministar prometa i veza RS-a Nedjeljko Čubrilović nedavno je izjavio kako će ta autocesta biti završena do kraja godine, te kako je s Hrvatskom dogovorena izgradnja mosta preko Save, te povezivanje s autocestom Zagreb - Beograd kod Okučana. Mreža autoputeva u RS-u predviđala je i izgradnju autoputa Banja Luka-Prijedor, Banja Luka-Kupres, te preko Livna povezivanja sa Splitom. No, po svemu sudeći od gradnje putne mreže u RS-u za sada nema ništa.
Sam Milorad Dodik, u vezi posla sa „Strabagom“, više puta je sam sebi skočio u usta. Tako je u maju ove godine govorio da je projekat realan, izvodljiv i ida ide svojom dinamikom, međutim prije deset dana obznanio je da ugovor sa Strabagom raskinut uz odštetu od 200.000 eura, te kako njegova vlada sada ima nekoliko opcija. Jedna od njih je da pokušaju naći novog partnera koji bi za 200.000 eura preuzeo Strabagov udio u Autoputevima RS-a, ili da bez zaduživanja krenu vlastitom operativom graditi autocestu  Banja Luka - Doboj. Računa se da je Dodikova vlada na ime neizgrađenih autoputeva, za troškove eksproprijacije i razne projekte i ekspertize do sada utrošila oko sto miliona KM.

ČEŠKI ČEZ TUŽIO DODIKA

Prije mjesec i po dana češka kompanija ČEZ tužila je Vladu Republike Srpske Međunarodnoj privrednoj komori u Beču, a početak arbitraže zakazan je za septembar. Ukoliko Vlada RS-a i njen šef Milorad Dodik izgube taj spor, a dobro obaviješteni kažu da je to izvjesno, moraće platiti odštetu u iznosu od 60 miliona eura.
Česi su podnijeli tužbu zbog propale investicije vrijedne 1,4 milijarde eura namijenjenih za izgradnju nove termoelektrane i popravljanje postojeće. Pored odšteta od 60 miliona eura, čak se spominje i cifra od 100 miliona eura ukoliko bi se uračunale zatezne kamate. Između ČEZ-a i Elektroprivrede RS prije tri godine potpisan je ugovor o izgradnji nove termoelektrane u Gacku, ali vlasti RS-a nisu ispoštovale ugovorne obaveze. Češka kompanija podnijela je tužbu i protiv preduzeća Rudnik i termoelektrana Gacko. Ključni argument Češke elektroprivrede za tužbu jeste činjenica da EPRS u „Nove elektrane RS", zajedničko preduzeće koje je trebalo da gradi novu i upravlja starom termoelektranom, nije unijela imovinu postojeće RiTE „Gacko".
Premijer RS-a, kojeg će Sud iz Beča pozvati na saslušanje, o cijelom ovom slučaju šuti, a njegovi saradnici tvrde da Vlada RS nije kriva za krah velikog projekta. Oni kao glavni razlog zbog kojeg je propao posao sa ČEZ-om navode tužbu malih akcionara preduzeća Rudnik i termoelektrana Gacko, u čiju korist je sud nedavno presudio.
Istovremeno Dodik sprema kontratužbu protiv Češke elektroprivrede (ČEZ), a kako saznajemo, u ime Vlade RS-a tužbu će podnijeti ugledna advokatska kancelarija Schönherr iz Beča. Dobro upućeni izvori tvrde da su strani advokati angažovani zbog toga što Vlada RS-a, zajedno sa „Elektroprivredom RS" i RiTE „Gacko", mora da pripremi jake argumente kojima će oboriti tvrdnju ČEZ-a da su za propast „posla vijeka" u Gacku, vrijednog 1,4 milijarde eura, odgovorne vlasti Republike Srpske, EPRS i RiTE „Gacko". Dobro upućeni izvori tvrde da će Dodik svoju kontraofanzivu zasnovati na tezi da su Česi sabotirali realizaciju investicije, jer se nisu pridržavali obaveza iz zajedničke izjave sa Vladom i EPRS-om koja je potpisana krajem 2006. godine. 

BRZE PRUGE NA DUGE STAZE

Dodik već duže vrijeme ne pominje prugu od Broda do Modriče, koja je već trebala biti izgrađena i u koju su, navodno, investitori namjeravali utrošiti 45 miliona eura.  Naime, prije dvije godine Vlada RS-a na čelu sa Dodikom je dogovorila sa firmom General Electric ulaganje od 167 miliona eura u Željeznice RS-a. Međutim od investicija nije bilo ništa, a gubici u Željeznicama RS-a mjere se stotinama miliona eura. Dodik je sa rumunskim investitorom navodno dogovorio i izgradnju fabrike vagona u Obarskoj kod Bijeljine u kojoj bi bi se zaposlili oko pet hiljada radnika. Do fabrike bi bila izgrađena željeznička pruga. Međutim, od izgradnje fabrike nije bilo ništa, a podaci o gubicima u Željeznicama RS-a  su šokantni. Na kraju 2005., u vrijeme kada je premijer RS-a bio Pero Bukejlović, konstatovan gubitak od  1,7 miliona maraka, da bi u 2009. došlo do enormnog povećanja gubitaka i oni se penju na čak 22 miliona maraka. To su gubici koje su konstatovali revizori kroz frizirane knjige Željeznica Srpske. Stvarni gubici su, smatra se, mnogo veći. Kako bi održali socijalni mir u Željeznicama Srpske, Vlada RS-a krenula je ove godine u nova zaduživanja i podigla kredite od 20 miliona i 16 miliona KM, što sa kamatama na njih daje novih 40 miliona maraka zaduženja Željeznicama RS-a.

U SVAKOM GRADU PO JEDAN AERODROM

Najveći opsjenar na ovim prostorima, aktuelni premijer RS-a, danima je zamajavao građane RS-a obećavajući im aerodrome u svakom većem gradu u RS-u od Bijeljine, Trebinja, Sokoca… koji su trebali nižom cijenom karata da preuzmu sve poslove aerodromoma u Sarajevu, Beogradu, Dubrovniku, Tivtu i postanu nosioci tog posla u regionu. Naš list je pisao o komičnim projektima aerodroma u Trebinju sa kojeg avioni kada polete udaraju direktno u planinu. Potom je izrađena nova studija izvodljivosti trbinjskog aerodroma u kojoj su avioni nakon što bi prošli produženom pistom morali proći kroz tunel! Sve stručnjake koje su javnost upozoravali da je izgradnja takvog aerodrome tragikomična, Dodik je proglašavao neprijateljima Republike Srpske, ljudima koji ne mogu da shvate njegov poslovni senzibilitet.

IZ BIRAČA IZVUČENA MILIJARDA MARAKA

U sjeni spektakularnih privrednih uspjeha i ekonomskog čuda o kojima je svakodnevno trubila propagandna mašinerija Milorada Dodika, u istočnom dijelu Republike Srpske odvijala se prava ekonomska drama. Najvećoj kompaniji na tom području, Fabrici glinice Birač, u vlasništvu litvanskog tajkuna ruskih korijena Vladimira Romanova, dozvoljeno je da preko Ukio banke iz BiH izvuče oko milijardu KM. Litvanci su osmislili ‘zanimljivu’ finansijsku shemu, u kojoj fabrika Birač vrši samo uslužnu preradu, i to za firmu Balkal iz Banje Luke, povezano pravno lice čiji je osnivač sa off-shore destinacije na Britanskim Djevičanskim ostrvima. Balkal, dakle, nabavlja sirovine, prodaje ih Birču po tržišnim cijenama, a Birač isporučuje finalni proizvod Balkalu po cijeni nižoj od tržišne. Balkal dalje, ili isporučuje Birčev gotov proizvod u inostranstvo po tržišnim cijenama (ostvarujući zaradu), ili, izvozi glinicu u inostranstvo takođe po nižim cijenama od tržišne, nekoj trećoj firmi (sa istim krajnjim vlasnikom), koja onda prodaje dalje po tržišnoj cijeni, ostvarujući profit van BiH. 
Pritom, fabrika se nalazi korak do potpunog sloma i stečaja. Radnicima novcem dobijenim od privatizacije nikada nisu plaćeni doprinosi a vlasnik ove fabrike nikada nije platio porez. Prošlu godinu Birač je okončao s rekordnim gubitkom od preko 107 miliona eura, a to praktično znači da Birač "knjigovodstveno" više ne postoji budući da su dugovanja fabrike nadmašila ukupnu vrijednost imovine. Zapanjujuće razmjere nagomilanih poslovnih gubitaka Fabrike glinice Birač precizno je ustanovila revizorska kuća Deloitte, čije su prognoze o perspektivi birčanske fabrike krajnje sumorne. "Deloitte" sugerira hitnu i sveobuhvatnu rekonstrukciju i konsolidaciju kompanije, u okviru koje će već u prvom naletu, odmah nakon oktobarskih izbora, bez posla ostati nekoliko stotina radnika.
Jedan od najvažnijih projekata u RS-u za Dodika je bila rekonstrukcija Kliničkog centra Banja Luka, koja je trebala da košta nešto više od 160 miliona maraka. Ovaj posao je daleko od očiju javnosti Dodik povjerio austrijsko-holandskoj firmi “Vamed Nederland”, koja je trebala da  rekonstruiše 30 hiljada metara kvadratnih prostora bolničkog centra, izgradi Centar za radioterapiju, južno krilo  i 12 savremeno opremljenih operacionih sala. Izrađeni su i projekti, ali posao sa Vamedom je propao. U posljednje četiri godine u KBC Banja Luka, koji je katastrofalnom stanju, popravljen je krov i ugrađeno nekoliko liftova.
Nakon propalog posla sa Vamedom Dodika je optužio “Bošnjake iz Sarajeva da su izvršili pritisak na holandsku vladu da zbog Srebrenice imaju moralnu obavezu da odobre kredit Kliničkom centru u Tuzli, a ne KBC Banja Luka”. Međutim optužbe su bile potpuno neosnovane, jer je aranžman koji je Dodik sklopio sa austrijskim Vamedom bio krajnje neracionalan i neodrživ. Naime, kada je došao na vlast, Dodik je mimo svih zakona poništio ugovor prethodne Vlade po kojim bi se milionska sredstva za obnovu KBC jednim dijelom obezbijedila prodajom zemljišta pored Hirurgije, a preostali dio zaduženjem kod bh. banaka. Po ugovoru sa Vamedom, firmom koja se bavi obnovom bolnica, sredstva za obnovu namakla bi se zaduživanjem Fonda za zdravstvo. Otplata kredita bila bi sa izuzetno visokom kamatnom stopom, a od 40 miliona eura za koje je Dodik govorio da će ih donirati holandska vlada nije bilo ništa jer je bilo samo riječi o 19 miliona eura kojim bi se pokrilo osiguranje za medicinsku opremu. 

Ne treba zaboraviti ni Dodikovu spektakularnu prodaju Telekoma Srpske, za koji je od Telekoma Srbije dobio  646 miliona eura. Javnost je međutim ostala uskraćena za informaciju da  Dodik nikada od Srbije nije dobio dogovorenu sumu novca jer je dio “prelomio” za dug koji su građani RS-a napravili u Srbiji u toku i poslije rata liječeći se u beogradskim zdravstvenim ustanovama.
Svetlana Cenić, ekonomski ekspert i bivša ministrica finansija RS-a, u najveće poslovne promašaje Milorada Dodika, pored posla sa Čezom i Strabagom, ubraja potrošnju milijarde maraka od PDV-a, zatim 650 miliona od prodaje Telekoma Srpske. Uz sve to, Dodik je u ovom mandate, kako ističe Cenićeva, zadužio Republiku Srpsku za čak 1,7 milijardi KM. 
Cenićeva kaže da sjedište kompanije Telekoma Srpske nakon prodaje nikada neće biti u Republici Srpskoj. Kako  i kupac, Telekom Srbije, ide u privatizaciju, to znači da će kompanija koja ga kupi kontrolisati apsolutno sve komunikacije u Republici Srpskoj. 
Milorad Dodik je nakon niza poslovnih promašaja prošlog mjeseca potražio spas u Sankt Peterburgu, gdje je tražio nove investitore i ulagače koji će podebljati budžet Republike Srpske pred izbore. Međutim, brojni pregovori sa ruskim privrednim delegacijama o ulaganjima u RS-u završili su neuspješno.
Da je Milorad Dodik u ozbiljnim ekonomskim problemima, govori i njegov nedavni prijedlog o formiranju koncentracione vlade RS-a. Time bi, tvrde upućeni, pod izgovorom prevladanja ekonomskih problema, Dodik sa sebe skinuo odgovornost za katastrofalno stanje u privredi RS-a u koje je sam doveo.

Dodik traži spas od Kineza

PUTEVE I TERMOELEKTRANE U REPUBLICI SRPSKOJ GRADIĆE KINEZI


Prije nego što je austrijski građevinski koncern Strabag službeno objavio kako pregovara s Vladom Republike Srpske o sporazumnom raskidu ugovora o gradnji mreži autocesti u Republici Srpskoj, u javnosti su se pojavile informacije kako će puteve u tom entitetu graditi Kinezi. U tom cilju premijer Dodik je održao sastanak sa kineskim ambasadorom Lin Venksinom, kada su se dogovorili da krajem ovog mjeseca  u BiH posjete čelni ljudi državne korporacije za električnu energiju "kako bi se upoznali s energetskim potencijalima u BiH". Uz čelnike kineske državne kompanije za energetiku, u RS stižu i predstavnici još jedne kompanije koja se bavi gradnjom mostova i cesta. Iza vijesti o dolasku dviju kineskih korporacija kriju se planovi o namjeri rukovodstva RS-a da poslove gradnje mreže autocesta te rekonstrukciju i gradnju još jednog bloka RiTE Gacko povjeri Kinezima, tvrde izvori bliski Vladi RS-a. Budući da je izborna godina, Dodik se, tvrde dobro upućeni izvori, žuri sanirati političku štetu nastalu odlaskom ČEZ-a i Strabaga, tražeći investitore koji bi ih zamijenili i ponovo pokrenuli investicije u cestovnu infrastrukturu i energetski sektor. 

NAJVEĆI DODIKOVI PROPALI PROJEKTI

IZGRADNJA MREŽE PUTEVA U REPUBLICI SRPSKOJ SA STRABAGOM
IZGRADNJA TERMOLEKETRANE GACKO SA ČEZ-om
IZGRADNJA AERODROMA U TREBINJU, BIJELJINI I NA SOKOCU
PRODAJA RAFINERIJE U BOSANSKOM BRODU
IZVLAČENJE PROFITA FABRIKE BIRAČ PREKO OFF SHORE KOMPANIJA 
REVITALIZACIJA ŽELJEZNICA SRPSKE
PRODAJA TELEKOMA REPUBLIKE SRPSKE
IZGRADNJA FABRIKE VAGONA U OBARSKOJ PORED BIJELJINE
REKONSTRUKCIJA KLINIČKO-BOLNIČKOG CENTRA U BANJOJ LUCI 

Mirha Dedić (Slobodna Bosna)