A A A
Petak, 22 Rujan 2017
Dodikov Gestapo: Kreteni i Drzavni Placenici PDF Ispis E-mail
Autor Sejo OMERAGIĆ | PSS/e-novine/srebrenica blog   
Nedjelja, 09 Kolovoz 2009 10:14
Lik i djela najpoznatijeg BH antiteroriste
"Bio sam borac Armije BiH", tvrdio je svojevremeno Dževad Galijašević u jednoj emisiji FTV-a. Ratni komandant Armije BiH Šerif Patković ga je tada upozorio da ne smije lagati, no, seoski intelektualac je ostao pri svojim tvrdnjama i ponovio da ne laže i da je bio u Armiji BiH. Pri tome je dodao da je, čak, ponosan jer je bio pripadnik Armije BiH. Prije te izjave u intervjuu za srpski list "Svitanja" govorio je: "Ponekad smo imali jače straže prema Maglaju i Tešnju (Bošnjaci iz Moševca, op.a.), nego li prema onoj drugoj strani (četnicima, op. a.). Ja sam ponosan što u tom besmislenom ratu nisam bio nikada nikakvo vojno lice, oficir, a kao vojnik nisam opalio nijedan metak. Ponosan sam zbog toga"... Dakle, za srpska "Svitanja" on tvrdi da nikad nije bio ni vojnik ni oficir, da nikad nije držao pušku u rukama, a onda, u emisji FTV-a "Pećnica", Galijašević je hladno tvrdio da je bio ponosan što je bio vojnik Armije BiH. Jedan Galijaševićev ponos je falsifikat. Koji? Potvrdio nam je to kasnije, kad je za Nacional iz Zagreba, za Nezavisne novine iz Banje Luke i još nekolicinu novina i portala ustvrdio da je bio "časnik Armije BiH". Tolike količine laži ne mogu se podnijeti ni kad je u pitanju takva obična seoska varalica.

Iz godine u godinu po medijima se šepuri Dževad Galijašević, nekadašnji revolucionar iz Moševca, sela pokraj gradića Maglaja, koji je uoči agresije na BiH rušio bh. vlasti za beogradski četnički milje, nakon rata bio je predsjednik Općinskog vijeća Maglaja, a danas pisac proizvoljnih antiterorističkih knjižica. Lik sa obaveznim rei-ban naočalima izronio je niotkud i ostapbenderovskim lažima dostigao planetarne domete. Ko je ovaj intelektualni lešinar? Gdje se priča o terorizmu u BiH, gdje treba pljuvačke i laži, tu se Galijašević uvaljuje kao začin bez kojeg se ne može.

Pošto je sve što Galijašević kaže ili podvala ili poluistina, nemuštost i magluština, valja se obratiti samo na nekoliko njegovih najbestidnijih laži.


Bočinja

Jedna od najgorih pljački koje je Galijašević napravio tiče se onih stranaca, uglavnom Arapa, koje je on istjerao iz Bočinje. Oni su, nakon rata, živjeli getoizirano, u muslimanskoj zajednici, sa strogim pravilima u ponašanju i oblačenju. Više od 60 posto kuća u Bočinji kupili su od vlasnika Srba. Obnovili su te kuće i pokrenuli biznis sa farmama koka i krava, sa preduzećima. No, ubrzo su morali otići, a pare ni od Srba ni od investicija nisu mogli vratiti. Gotovo svi oni su kasnije istjerani iz BiH, a neki Srbi iz Bočinje su, ovaj put obnovljenu imovinu, po drugi put prodali.

Sam Galijašević je tu činjenicu o Bočinji potvrdio novinaru Miloradu Božiću, u intervjuu, koji je dao prilikom svojih čestih posjeta Beogradu. "Formalni šef te zajednice bio je Abu Hamza, porijeklom Sirijac, ali on je više bio okrenut ekonomskim problemima, biznisu i brinuo se o ekonomskoj održivosti Bočinje (ovo je potpuno suprotno od njegovih čestih tvrdnji o finansiranju ovog sela od El-Kaide, op.a). "Bočinja je imala nekoliko svojih preduzeća. Imali su pumpe, pijace, preduzeća, imali su buldožere, održavali puteve"... Praktično, sve im je to Galijašević oteo, svojim lažima ih pretvarajući u teroriste, a onda su i protjerani i ostali bez porodice zahvaljujući njemu.

"Bio sam borac Armije BiH", tvrdio je svojevremeno Dževad Galijašević u emisiji FTV-a "Pećnica", koju je uređivao novinar "Dana" Senad Pećanin. Ratni komandant Armije BiH Šerif Patković mu je tada rekao da ne smije lagati, ali, seoski intelektualac je ostao pri svojim tvrdnjama i ponovio da ne laže i da je bio u Armiji BiH. Pri tome je dodao da je, čak, "ponosan jer je bio pripadnik Armije BiH".

Vrijeme za priču i laži

Pogledajmo onda još taj intervju što ga je Galijašević dao u septembru 2001. godine za srpsko glasilo "Svitanja": Galijašević kaže: "Zajedno sa prijateljem Delićem (Hasanom, op.a.) sam dva puta hapšen na početku rata. Obojica smo proveli po dva mjeseca u zatvoru. Dva puta po dva mjeseca smo bili kažnjavani što se nismo javili na mobilizaciju", kaže oficir, časnik, ponosni borac Armije BiH Dževad Galijašević. Da ne bi baš ostalo samo na ovome, kontradiktorni Galijašević dodaje i svoj "mirnodopski" angažman u Armiji BiH, kao i svoj potpuno jasan stav (i ponos) prema toj vojnoj organizaciji: "Ponekad smo imali jače straže prema Maglaju i Tešnju, nego li prema onoj drugoj strani (četnicima, op. a.). Ja sam ponosan što u tom besmislenom ratu nisam bio nikada nikakvo vojno lice, oficir, a kao vojnik nisam opalio nijedan metak. Ponosan sam zbog toga..." U Pećaninovoj emisiji Galijašević dakle tvrdi da je bio ponosan što je bio vojnik Armije BiH, a prije četiri godine je tvrdio da je ponosan što nije opalio niti metka. Jedan Galijaševićev ponos je falsifikat. Koji?

Galijašević je "s noge na nogu" izbačen iz Stranke za BiH. Usput, na prošlim izborima je postao vođa nekakve Demokratske alijanse, skupine pet-šest minornih stranaka koje su na izborima za sve nivoe dobile tek nekoliko stotina glasova i ugasile se. I premda izvan svog sela Moševca ne bi dobio niti jedan glas, to mu ne smeta da se u propagandnim medijima Zagreba i Beograda predstavlja kao politički disident.

Druga otvorena laž je o dr. Harisu Silajdžiću. U tri navrata Galijašević, na Bijeljinskoj televiziji, na TV Republike Srpske i "Pećnici" FTV-a tvrdi da je mudžahedine u BiH doveo dr. Silajdžić. Da li je baš tako uvijek govorio? Da bi mu se vjerovalo, svaki čovjek mora biti, zahvaljujući ponosu, konzistentan. Šta je sa Galijaševićem? Svojevremeno je napisao kratko pismo rahmetli Enveru Čauševiću, tadašnjem uredniku Waltera, koji ga je, kao i niz drugih novinara, optužio da je falsificirao diplomu Fakulteta političkih nauka u Beogradu. (Tačnije, njegovi naci pajtaši su mu je poklonili i nije po tome jedini ovakav požrtvovani branitelj velikosrpske ideologije u BiH. U tom pismu Galijašević kaže Čauševiću da ga "svojim pisanjem neće odvojiti od naroda Maglaja koji vjeruje u Stranku za BiH. Svojim napadima na Harisa Silajdžića i mene, samo ćeš učvrstiti volju naroda da glasa za SBiH. Uostalom, provjeri kod prof. dr. Silajdžića za moju diplomu". U to vrijeme dr. Silajdžić je bio "poštovani professor", kojem je, izgleda jedinom uručio svoju diplomu na pregled?! Možda je pokazao i kojem revizoru u tramvaju? Kad je Galijaševića Stranka za BiH odstranila iz svojih redova, Silajdžić je za njega odmah postao terorista, neko ko je ubacivao strane ratnike u BiH. Ostalo je nepoznato štošta iz intelektualne i političke biografije Dževada Galijaševića, zahvaljujući upravo Stranci za BIH. Naime, nikada nije izvršena revizija trošenja budžeta stranke i Općine u vrijeme dok je Galijašević neprikosnoveno stolovao na čelu Općinskog vijeća Maglaja i bio poslanik u Skupštini Zeničko - dobojskog kantona.

Kad sam svojevremeno ključnog Silajdžićevog šefa stranke pitao šta će mu Galijašević, pogledao me je tupo i bez riječi. Na pitanje sam dodao i konstataciju da će im doći glave. Najveći Harisov lider me je pogledao kaop nedonošče i rekao mi da ne znam ništa o politici. Kad im je dozlogrdio i kad se sve počelo ljuljati iz temelja odmah su se pokazali neznalicama u politici i izbacili ga iz stranke.

Stranka je "gangovski" hitro odradila ovaj posao razrješenja Galijaševića i njegovog izvlačenja iz politike. Jedna stravična greška SBiH je zataškana, primirena, kao da ništa nije bilo. Ali, iz godine u godinu njihov je "renovirani" pulen nastavio truniti laži o terorizmu u BiH za svoje strane mentore, bili oni stvarni u Beogradu i Moskvi ili oni kojima za mobilizaciju zatreba terorizma. Žrtva njegovih laži su uvijek BiH i Bošnjaci.

Mazni sve i vrati se sam

Ali, naravno, nakon što su ga otjerali iz stranke i politike, on se mogao sretan pokupiti sa mjesta koje mu je donijelo pravo bogatstvo.

Bogatstvo koje je Galijašević stekao preko noći, nije nikakvo čudo, nego šablon zbog kojega se i gura u stranačke organizme.

Uglavnom, Stranka za BiH je sretno iz svojih redova izgurala ovu svoju neobičnu pojavu i onda je Galijašević, koji se kao hrčak već dovoljno nakupio bogatstva, skrušeno objavio prisutnim novinarima da je "došao tobe" i da se povlači iz politike. Tada nije bilo niti jedne riječi protiv Silajdžića, ali nakon "9. septembra" počinju i njegove laži i osveta Silajdžiću. Naravno, evo nam ga uvijek iznova spremnog na analize i optužbe BiH i Bošnjaka za terorizam. Vratimo se zato načinima njegovog bogaćenja.

Dakle, ko je još Dževad Galijašević?

"Negdje ujesen 1996. godine, oko Stranke za BiH se počeo motati Dževad Galijašević iz Moševca. Bio je bez posla, otac dvoje djece. Supruga mu takođe nije radila. Živio je veoma bijedno u nekom sobičku, kažu ni WC nije imao. Mada smo znali za njegovu neslavnu političku prošlost, primili smo ga u Stranku za BiH", pričao je u februaru 2002. godine za medije prvi predsjednik maglajske Stranke za BiH Ibrahim Šehić, koji će nešto kasnije stradati pod sumnjivim okolnostima.

Za one koji ne znaju, neslavna prošlost Galijaševića tiče se njegovih antibirokratskih, prvih Miloševićevih revolucija u naselju Moševac (kojeg su u Bosni podrugljivo zvali Miloševac). Tada je o Bosni počela priča beogradskih medija, puna gebelskovskih laži, kojima se spremala agresija na BiH i genocid nad Bošnjacima. Za svako rovarenje u vlastitoj republici dobijao se aplauz iz Beograda. Galijašević se u to vrijeme mogao vidjeti na ručkovima u ekskluzivnim beogradskim restoranima sa Dobricom Ćosićem, te nekim akademicima SANU. Sa stranica "Politike" i "Duge" nije silazio, zajedno sa svojim moševačkim revolucionarima, i očito je to godilo, a onda ostavilo i neizbrisivog traga na ovom seoskom intelektualcu.

"Sve nas je nekako obrlatio, smilovali smo se na njegovu sudbinu", pričao je Šehić, " i dali mu mjesto sekretara stranke, da bi sa nekih 200 KM mjesečnog honorara mogao prehraniti obitelj. Tada nismo ni sanjali sa kakvim bolesnim tipom imamo posla. Veoma vješto je uvukao nekolicinu svojih ljudi u stranku i počeo da rovari, pravi smicalice njenim najuglednijim članovima, osnivačima i autoritetima u Općini i Kantonu. Vidio sam da s njim nema šale i, da ne bi doživio poniženje i javnu blamažu, odstupio sam sa funkcije. Falsificiranjem rezultata glasanja došao je na čelo Općinskog savjeta stranke. Tada je bilo svima jasno da neće stati na tome, da će gaziti preko mrtvih da udovolji svojim bolesnim liderskim ambicijama".

Silajdžićev maglajski Tito

Šehić se tada prisjetio kako je na jednom predizbornom skupu u Sportskoj dvorani u Maglaju, pred Harisom Silajdžićem skandirano: "Živio naš Tito", "Ti ćeš nama Tito u Sarajevo". Šehić je bio ubijeđen da je iskusni antibirokrata organizirao svoje već odavno istrenirane, dobro uvježbane Moševljane na ovako skandiranje kako bi fascinirao svog šefa. Dakle, onog koji je navodno dovodio mudžahedine u Bosnu, a Galijaševića na vlast i u bogatstvo.

Stav Galijaševića prema terorizmu, na svojoj koži je osjetio pošteni i ugledni novinar FTV-a Hajrudin Redžović. Kad je svojevremeno objavio prilog o Galijaševiću, njemu su u stilu drumskog razbojništva napravljene dvije zasjede iz kojih je jedva živu glavu izvukao. Naravno, nije bilo istrage ni o ovim salučajevima. Istovremeno je Galijašević na Skupštini Kantona pozvao Vladu, pa čak i MUP Kantona, da "javne radnike" zaštiti od pisanja i izvještavanja nekih novinara.

Prije smrti Šehić je postavio pitanje odakle Galijaševiću, dojučerašnjem maglajskom sirotanu, obnovljena kuća u Moševcu, još veća u Doboju, treća na Planjama, dva automobila... Tražio je reviziju trošenja sredstava SBiH Općine Maglaj, navodeći niz sumnjivih transakcija poput one da je Galijašević sa gradske benzinske pumpe natočio 3000 litara goriva. Šehić je tvrdio i da su brojne kupovine obavljene unutar stranke bez plaćanja poreza.

I, samo nekoliko dana nakon ove izjave Šehić, inače potpredsjednik Privredne komore Ze-do kantona, smrtno je stradao na putu prema Žepču. Neovisne istrage o ovom udesu, naravno, nije bilo, premda je sve u ovoj saobraćajki bilo sumnjivo. .

Samo jednom su stari maglajski policajci Bego Mušić i Nijaz Softić podigli krivičnu prijavu zbog toga što ih je Galijašević oklevetao, ali se ne zna kako je slušaj završio. Odmah nakon toga, gostujući na NTV Studio 99 Galijašević je za ovu dvojicu policajaca rekao da su imali vezu sa prvim Bin Ladenovim pomoćnicima. Mušić i Begić su bili gotovo sluđeni ovakvim brutalnim izmišljotinama, a uznemiravani stalnim telefonskim prijetnjama. Policajac Edas Sejmenović u to vrijeme je doživio pravi šok kada ga je kolega policajac odveo pravo u Galijaševićev kabinet. Predsjedavajući Općinskog vijeća je od njega odmah zatražio da lažno svjedoči protiv ovih policajaca, o naoružavanju mudžahedina i obuci u Bočinji, ali je to ovaj odbio. Galijašević je Sejmenoviću tada rekao da je "pet-šest pripadnika policije PU Maglaj već svjedočilo, pa "htio on pričati ili ne, podaci postoje". Nevjerovatno je da niko nije preduzeo niti jedan korak zbog ovih postupaka Galijaševića. Ispitivanje i uzimanje izjava svjedoka ne može raditi jedan općinski službenik, a onda sve to servirati tužilaštvu. Čak su u Maglaju policajci Mušić i Begić optuživani putem letaka, koje je Galijašević bacao po gradu.

Zašto je sve ovo radio? Jer je IPTF (međunarodna policija u BiH) nakon istrage ustvrdio da su Begić i Mušić radili profesionalno. "Svaki od planova za Bočinju bio je provjeren i odobren od IPTF-a Zavidovići", zapisao je zamjenik za ovo područje Brendan Ronan. No, Ronan je uzalud pisao o poštenju ova dva policajca, Begić i Mušić su smijenjeni i to uz pomoć ministra MUP-a Ze-do kantona Šaranovića, još jednog Silajdžićevog potrčka, koji će i sam kasnije stradati od kaznene prijave. Nezavisni i ničim upleteni Britanac Brendan Ronan je te izvještaje uredno slao centrali u Sarajevo, ali su ovi ostali nijemi na mučnu sudbinu policajaca Begića i Mušića. Očito je veliki broj domaćih političara i stranih namjesnika učestvovao u pravljenju imidža za budućeg planetarnog antiteroristu.


Tri terora (6. august 2009.)

Na ovu najnoviju Galijaševićevu tvrdnju o Silajdžiću kao glavnom finansijeru i organizatoru udara na Nju Jork čovjek nema šta reći. To su takve primitivne i jadne laži da ne bi upalile ni 12. septembra 2001. godine.

Što se tiče Silajdžića on po svom običaju nema namjeru ni riječi zucnuti o najvećem planetarnom antiterorističkom idiotu. Usput, Galijašević je svojom teorijom zavjere o Silajdžiću američke obavještajne službe prozvao nesposobnim i naivnim. Sedam godina antiterorističke borbe SAD je ispalo bezvezno. Sve velike vođe El - Kaide treba pustiti na slobodu. Evo im vođe u BiH. Što li su Ameri napadali Afganistan i Irak? Kakvi Talibani, kakav Osama bin Laden, kakav Sadam Husein? Nemaju Ameri pojma a neće da pitaju vrhunskog maglajskog seoskog intelektualca i nekakvog šefa nekakvog balkanskog institute za terorizam, kakvim se predstavlja Galijašević. Naravno, treba koliko sutra očekivati povrde iz Beograda od Vladimira Trifunovića i iz Zagreba od Josipa Margetića.

Način na koji djeluju „tri terora" - Dževad Galijašević, Vladimir Trifunović i Josip Margetić (Bošnjak, Srbin i Hrvat), je horsko pjevanje očigledne i brutalne propagande. Neko od „tri terora" prvo progovori protiv Silajdžića a onda se nadovezuju druga dvojica. Zamislite čovjeka koji kaže da ima dokaze koji će uzdrmati svijet, a onda ne otkrije niti jedan i ode na godišnji odmor. Očito je u pitanju princip KOS-a (Vojne srpske obavještajne službe): Reci laž i pusti je da odradi svoj posao. Više od toga ne treba.

(O.S.)

Sjeci šumu da se vide teroristi

Ko je i kakav je Galijašević, govori najbolje podatak da je dva puta podizao građevinski materijal iz logističkog centra za izgradnju povratničkih naselja. Tada je i počela izgradnja njegove kuće u Moševcu. Taj posao su dobile dvije privatne firme "Primus" iz Maglaja, vlasništvo Nesiba Serhatlića i "CGV" Saida Hrnjića. Kad je kuća završena u nju je ubačen kompletno nov namještaj. Od tada pred njom komšije gledaju parkirana tri mercedesa. Njegova supruga je u toku ljetovanja 2001. godine imala udes sa jednim od tih porodičnih mercedesa, uz totalnu štetu, dok je suprug Dževad jedan mercedes promijenio za sport-kupe ford. U međuvremenu je Galijašević kupio kuću u RS, na Planjama, prema Tesliću, od vlasnika Alije Mujkića. Posao opravke ove kuće radio je "CGV". "Primus" i "CGV", firme koje je Galijašević koristio za svoje usluge, napravile su za vrijeme njegove vlasti ozbiljne privatizacijske i poslovne uspjehe. "Primus" je otkupio državnu garađevinsku firmu "Gradina" dok je "CGV" dobio posao izgradnje gradskog vodovoda vrijedan 1,5 miliona KM, što je finansirala jedna strana humanitarna organizacija. Poslovni prostori u Maglaju su dijeljeni samo podbnima i odanim Dževadu Galjaševiću. U međuvremenu se odvijala prava pljačka šume skupog crnog bora na potezu Rakovac - Maglaj.

Više od 4000 kubika crnog bora je posječeno - "na crno". U toku stravične sječe ovog izuzetno vrijednog drveta, na raskrižju puteva Puljkovac - Polutak viđan je Dževad Galijašević. Sigurno je jedno: Upravo je selo Bočinja smetalo za ovu njegovu brutalnu pljačku pa je podignuta hajka na navodni terorizam, naoružavanje, vojne vježbe, mudžahedine, vehabije itd. Trebalo je, naime, s puta Maglaj - Zavidovići ukloniti policiju. Papiri za ovu sječu crnog bora su nabavaljani u RS. Rezanje sirove oblovine je obavljano u pilani u Svjetličoj kod Doboja. Da bi sve bilo po njegovoj nedodirljivosti, okružio se Galijašević sa dva notorna kriminalca, koji su suđeni za pokušaj ubistva i kažnjavani za razbojništva. Kad su u međunarodnoj policiji vidjeli ko su mu bodigardi, bili su šokirani i o tome hitno izvjestili svoje šefove u Sarajevu. O tom je detalju obaviještena i centrala SBiH, ali nije bilo nikakvih reakcija. Smjena je došla iz potpuno banalnih razloga.

Vladajući neprikosnoveno Maglajem Galijašević je dekretom zabranio ezan, donijevši općinsku rezoluciju o utišavanju poziva na molitvu, a onda uveo službeni pozdrav - dobro jutro, dobar dan i veče, kao da običan pozdrav nije pravo slobode izbora svake individue.

Kad je Silajdžić saznao za ove odluke bio je šokiran. Izgleda da je to, a ne Galijaševićev kriminal bio razlog što je smijenio svog ljubimca. Sad ga njegov stranački ljubimac kleveće za terorizam, da je doveo mudžahedine u BiH, čak i da je vođa El - Kaide.

Danas ova seoska varalica opet jaše na istoj temi, zloupotrebljavajući strah zapadnjaka od islamskog terorizma. Ustvari, suština je u aplauzima i hvalospjevima koji mu stižu iz Beograda, gdje mu objavljuju knjige, prave spektakularne promocije i daju medijski prostor kao da je uistinu stručnjak za terorizam, a ne intelektualno jadni seoski moševački lola, koji nikada nije dozvolio vještačenje svoje navodne faklultetske diplome. Usput, njegovo enormno bogaćenje u vrijeme dok je bio "maglajski bos" još uvijek čeka reviziju. Stranka za BiH i njen šef bolesnog ega definitivno je moralno propala na slučaju Galijašević. Tačnije, ovaj maglajski seoski intelektualac je razotkrio kakvim se cirkuskim akrobacijama i magijskim kadrovskim potezima koristi stranka koja već godinama vlada Bošnjacima.  

    

Nevladini nacisti / Dodikovi pomahnitali vojnici: Galijašević, Margetić, Trifunović

image Galijašević, Margetić, Trifunović i Dodik / 24sata.info

24SI - Stvarnost Bosne i Hercegovine mnogo puta umije da nadmaši najrazigranije zaplete naučno-fantastične literature i cinično se naruga svima koji gaje još trunku nade. Tako je i sa osnivanjem "Fonda za humanitarno pravo", najnovije nevladine organizacije na ovom prostoru.

Fond bi trebao biti registrovan u avgustu i početi sa radom, a zamišljeno je da se bavi "otkrivanjem istine u vezi sa kršenjem etničkih, socijalnih, političkih i drugih prava društvenih grupa u cijeloj BiH", kako se navodi u tekstu pod nazivom "u službi istine" objavljenom u banjalučkom "Fokusu".

Ništa, teorijski, tu ne bi bilo sporno, da to nije izjavio Dževad Galijašević koji bi trebao biti prvi čovjek ove organizacije. Isti onaj Galijašević koji je zajedno sa Darkom Trifunovićem i Domagojem Margetićem član famoznog samoprozvanog "Ekspertskog tima za borbu protiv terorizma i organizovanog kriminala jugoistočne Evrope", sada već višegodišnjih zvijezda većine režimskih medija u Republici Srpskoj. Darko Trifunović će biti medijator fonda, a iako nije objavljeno nema sumnje da će se za "eksperta" kalibra Domagoja Margetića naći neko mjesto u organizaciji. "Fond će imati veliki uticaj na otkrivanje istine iz proteklih ratnih dešavanja na ovim prostorima. Baviće se kapitalnim projektima kada je riječ o masovnim zločinima počinjenim u Sarajevu, na Ozrenu, gdje su karakteristični zločini odreda "El mudžahedin", a koji su i dalje stalna prijetnja bezbjednosti BiH, i na drugim mjestima gdje su bili zločini", kazao je Galijašević, te ponovio da "nijedan zločin učinjen prema srpskom ili hrvatskom narodu još nije procesuiran".

Trojac Galijašević - Trifunović - Margetić je skoro svakodnevno prisutan u medijima RS, konstantno stvarajući atmosferu straha, međuetničke i međureligijske mržnje najavama terorističkih napada u BiH od strane radikalnih islamističkih pokreta. Najviše svojih "informacija" plasiraju u "Fokusu", ali i drugi mediji u RS su vrlo otvoreni za sve što ima veze sa radikalnim islamizmom. "Fokus" je najpersonalniji tabloid vladajuće stranke u RS, Saveza nezavisnih socijaldemokrata premijera Milorada Dodika. U njemu često kolumne pišu premijerovi savjetnici, poslanici u Parlamentu BiH, novopečeni gradonačelnici iz redova SNSD, portparol stranke, kao i ostali manje poznati kolumnisti. Samim tim ovaj časopis najvjerodostojnije prikazuje ovu vlast. Opušteni u domaćoj atmosferi ličnog fekalnog medijskog nusprodukta, kolumnisti-funkcioneri bez puno ustručavanja istresaju pred čitaoce sadržaje stranačke utrobe. Zadatak "Fokusa" je da u svojim tekstovima što više puta pokuša opravdati sve glupe i lažne floskule koje je osmislila SNSD-ova medijska mašina, što uposlenici marljivo izvršavaju.

Tako je u "Fokusu" bezbroj puta dokazano kako je RS bolji dio BiH i veliko gradilište, policija RS najbolja policijska agencija u regionu, veliki Vođa Dodik daleko najnadmoćniji političar koji "zakucavanjima u petercu" završava političke bitke sa svjetskim političkim alama, Banjaluka najevropskiji grad u BiH - što je, naravno, samo gomila laži uz čiju pomoć Dodik, stvarajući vlastiti kult ličnosti, misli decenijama vladati. Sve je u režimskim medijima poznato. Ako treba sa radikalnim islamistima povezati aktuelne bošnjačke političare, tu je Galijašević, koji zna sadržaje inboxa svih bosanskih terorista, a posebno drafts foldera. Ako u zavjeru treba uključiti i State department i bivše bošnjačke funkcionere, tu je Trifunović. A ako treba doći do koordinatora svih antidodikovskih elemenata Stjepana Mesića - tu je Margetić.

Kao u lošem trileru, svi oni koje režim u Banjaluci smatra protivnicima, nekako se nađu povezani u maštovitim teorijama zavjere koje kreira ovaj tim "eksperata". Pa tako Mesić i Silajdžić kao zastupnici interesa Irana u regionu sjajno sarađuju u napadima na Dodika, povremeno prema potrebama režima u Banjaluci teroriste u BiH podržavaju i Raffi Gregorian, nekada Lajčak i Ashdown, Zlatko Lagumdžija, Tarik Sadović, Sven Alkalaj, sve do aktuelnih halucinacija Darka Trifunovića "da nova američka administracija neuzaustavljivo srlja u nove greške i novi brak sa Al Kaidom".

Jedna od luđih teorija koje je kreirao ovaj trojac je da iza prošlogodišnjeg terorističkog napada u Vitezu u kojem je stradala jedna osoba - stoji predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić. Kako tvrdi Dževad Galijašević, Mesić je navodno uplašen razvojem situacije oko ubistva Ivane Hodak, za koje je ekspertski tim davno utvrdio da je djelo hrvatskog predsjednika, organizovao napad u bosanskom gradiću da navodno skrene pažnju hrvatske i svjetske javnosti sa ubistva Hodakove! Iza napada vehabija na učesnike sarajevskog "Queer festivala" stoji Haris Silajdžić, utvrdio je Galijašević, zato da bi prikrio svoje navodne skandalozne nastupe u Americi, tada usvojenu deklaraciju SDA o povratku na Ustav republike BiH, kao i presudu Rasimu Deliću pred haškim tribunalom! Mahnitanje Dževada Galijaševića kulminiralo je prije par dana kada je objavio da je mimo svih do sada poznatih činjenica za napade na New York i Washington 11.9.2001. odgovoran - Haris Silajdžić! Silajdžić je navodno bio "mozak sklapanja finansijske konstrukcije za napad na Sjedinjene Države", a novac je obezbjedio prodajom Željezare Zenica fiktivnoj kuvajtskoj firmi koja je preprodajom stekla novac za napad.

Dok Bošnjaci piju alkohol na osvjetljenim mjestima i nose kravate sve je u redu, ali problem je ono manje poznato. "Galijašević je ubijeđen da u Sarajevu postoji libanonski sindrom, odnosno sindrom Bejruta, gdje postoji javna scena i život koji funkcioniše na trgovima i osvjetljenim mjestima, gdje Bošnjaci piju alkohol, nose kravate, druže se, ali postoji i paralelni polusvijet po selima i džamijama, koji će za godinu-dvije izaći na javnu scenu i uspostaviti novi poredak", piše "Fokus". "Polusvijet je agresivniji. On se nameće. Tako su nastali Hamas i Fatah na Bliskom istoku. E, to je sindrom Sarajeva, koje boluje od bolesti islamskog grada. Zašto diplomate o tome ne govore? Sarajevo je vehabijsko i banditsko, a taj vehabizam i banditizam treba primijeniti u praksi", kaže pomahnitali Galijašević o uzrocima problema sa terorizmom.

Mentalno poremećeni ekspert za Mesića, Domagoj Margetić, u toku intenziviranog verbalnog okršaja Dodika i predsjednika Hrvatske, obznanio je da je "Mesić sa Harisom Silajdžićem u vrijeme kada klan Osmani kreće u svoje akcije, organizovao i orkestrirao medijski napad na Dodika i RS, isključivo da bi skrenuo pažnju međunarodne javnosti i stranih obavještajnih analitičara sa događanja u Hrvatskoj". On smatra "da bi Republika Srpska u budućnosti mogla biti meta napada organizovanih od terorističke infrastrukture u BiH ili organizovanih kriminalnih akcija koje bi bile koordinisane iz novouspostavljenih zajedničkih operativnih centara organizovanog kriminala i terorističkih grupa", ali ima i rješenje u vidu regionalne strategije u borbi protiv terorizma.

A ko je kompetentniji od Ekspertskog tima da je izradi? "Kao stručnjaci voljni smo preuzeti posao koordinacije izrade strategije. To bi ujedno bio najbolji odgovor Vlade RS svima koji se zadnjih mjeseci trude da RS prikažu kao leglo organizovanog kriminala, a u čijoj propagandi prednjači politički Zagreb na čelu sa Mesićem, te njegov poslovni partner Haris Silajdžić u Sarajevu", dodao je Margetić, a naravno prenosi "Srna". Svojevremeno je ovaj Trojac Ludaka preko Darka Trifunovića lansirao priču da se vehabije iz BiH spremaju na ubistvo George Busha prilikom posjete Zagrebu!

Šta onda reći kada se ovakvi opasni medijski manipulatori, huškači i obmanjivači, navodno počnu baviti humanitarnim pravom preuzimajući ime poznate NVO iz Beograda čiji je osnivač Nataša Kandić? Jasno je da u njihovom tumačenju neće biti nikakvog govora o istini, humanitarnom pravu, nego će se raditi o još jednoj od "vladinih nevladinih organizacija" Milorada Dodika koja će se truditi da u precizno dodjeljenom području pravi stalne konflikte, raspiruje mržnju prema potrebama režima u Banjaluci. Ideja da se ovi ljudi bave istinom jednaka je onoj da Ratko Mladić osnuje fondaciju za pomoć žrtvama genocida. Zar nije stvarnost luđa od najluđe fikcije?

Vedran Savić
e-novine (24sata.info)

 

Srebrenica's Most "Credible Sources" 

Takozvani Expert Darko Trifunovic:

1. http://srebrenica-genocide.blogspot.com/2007/12/darko-trifunovic-srebrenica-genocide.html

2. http://srebrenica-genocide.blogspot.com/2007/12/darko-trifunovic-part-2.html

3. http://srebrenica-genocide.blogspot.com/2008/01/darko-trifunovic-darko-trifunovic.html

4. http://srebrenica-genocide.blogspot.com/2008/01/fbi-investigating-darko-trifunovic.html

5. http://srebrenica-genocide.blogspot.com/2008/02/dr-darko-trifunovic-propagandist.html


6. Trojica:
http://srebrenica-genocide.blogspot.com/2009/03/self-styled-experts-in-demonizing.html

Ažurirano Nedjelja, 09 Kolovoz 2009 10:31