A A A
Srijeda, 22 Studeni 2017
Lukić: Ratnim zločincima konačno dostojnija doživotna kazna PDF Ispis E-mail
Autor bim.ba/ICTY   
Utorak, 21 Srpanj 2009 12:54
Pretresno vijeće III u ponedjeljak je osudilo Milana Lukića na kaznu doživotnog zatvora, a Sredoja Lukića na 30 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine počinjene u Višegradu, gradiću u istočnoj Bosni, tokom sukoba od 1992. do 1995. godine. Dvojica rođaka optužena su za ubistvo, mučenje i istrebljenje, počinjene uglavnom u prvim mjesecima rata.


Milan Lukić je proglašen krivim za progone, ubistvo, istrebljenje, okrutno postupanje i nehumana djela, kao zločine protiv čovječnosti i ratne zločine, u vezi sa šest odvojenih incidenata, saopćeno je iz ICTY-a.

Proglašen je krivim za ubistvo pet muškaraca muslimana, civila na rijeci Drini 7. juna 1992. ili približno tog datuma i za ubistvo sedam muškaraca muslimana, civila u fabrici “Varda” u Višegradu 10. juna 1992. ili približno tog datuma.

Milan Lukić je također proglašen krivim za ubistvo Hajre Korić, a dodatno je proglašen krivim za premlaćivanje muslimanskih zatočenika u zatočeničkom logoru u Uzamnici.

Osim toga, Milan Lukić je proglašen krivim za ubistvo 59 muslimanskih žena, djece i staraca u jednoj kući u Pionirskoj ulici u Višegradu.

Žrtve su 14. juna 1992. zaključane u jednoj prostoriji u kući koja je nakon toga zapaljena. Utvrđeno je da je Milan Lukić u toj prostoriji postavio eksplozivnu napravu od koje se kuća zapalila. Milan Lukić je pucao u ljude koji su pokušali da pobjegnu iz kuće u plamenu.

Takođe je proglašen krivim za ubistvo najmanje 60 muslimanskih civila u jednoj kući u višegradskom naselju Bikavac 27. juna 1992.

Pretresno vijeće je utvrdilo da su Milan Lukić i još jedna naoružana grupa prisilili civile da uđu u kuću, nakon čega su blokirali sve izlaze, a u kuću ubacili nekoliko eksplozivnih naprava i benzin i zapalili je.

Sredoje Lukić je također proglašen krivim za pomaganje i podržavanje u počinjenju djela progona, nehumanih djela, ubistva i okrutnog postupanja.

Konkretno, on je proglašen krivim za premlaćivanja u logoru u Uzamnici i za paljenje kuće u Pionirskoj ulici, s tim da je sudija Patrick Robinson bio suprotnog mišljenja u vezi s posljednjom optužbom. Oslobođen je krivice, uz suprotno mišljenje sudije Pedra Davida, po optužbama u vezi s paljenjem kuće na Bikavcu.

- Zločine u ovom predmetu koje su počinili Milan Lukić i Sredoje Lukić karakteriše bezobziran i izopačen prezir prema ljudskom životu, rekao je predsjedavajući sudija Robinson.

- U isuviše dugoj, tužnoj i nesrećnoj istoriji čovjekove nehumanosti prema drugom čovjeku, paljenje kuća u Pionirskoj ulici i na Bikavcu mora zauzeti istaknuto mjesto. Na kraju dvadesetog vijeka, vijeka obilježenog ratom i krvoprolićem ogromnih razmjera, ti užasni događaji izdvajaju se po izopačenosti napada vatrom, po očiglednom predumišljaju i proračunatosti koja ih karakteriše, po čistoj bezobzirnosti i surovosti kojom su okupili, zatvorili i zaključali žrtve u te dvije kuće i time ih ostavili na milost i nemilost paklu koji je uslijedio te po stepenu boli i patnje koja je nanesena žrtvama dok su žive gorile, dodao je Robinson

Suđenje Milanu i Sredoju Lukić počelo je 9. jula 2008., a tužilaštvo je završilo glavno izvođenje dokaza 11. novembra 2008. nakon što je pozvalo ukupno 45 svjedoka.

Izvođenje dokaza odbrane Sredoja Lukića počelo je 1. decembra 2008. i završeno 2. decembra 2008. nakon što su pozvana ukupno tri svjedoka.

Izvođenje dokaza odbrane Milana Lukića započelo je 17. decembra 2008. i okončano 21. aprila 2009. nakon što je pozvano ukupno 28 svjedoka.

Pretresno vijeće je pozvalo ukupno četiri svjedoka. Završne riječi su održane 19. i 20. maja, kada je tužilaštvo zahtijevalo da obojica optuženih provedu ostatak života u zatvoru, dok je odbrana zahtijevala da se obojica oslobode krivice po svim optužbama.

Milan i Sredoje Lukić su bili prvobitno optuženi zajedno s Mitrom Vasiljevićem. On je uhapšen u januaru 2000. godine i presudom Žalbenog vijeća izrečenom 25. februara 2004. osuđen je na 15 godina zatvora.

Nakon sedam godina bježanja od pravde, Milan Lukić je uhapšen u Argentini u augustu 2005. godine, dok se njegov rođak Sredoje predao vlastima bosanskih Srba narednog mjeseca.

Od svog osnivanja Međunarodni sud je podigao optužnice protiv 161 osobe za teška kršenja humanitarnog prava počinjena na području bivše Jugoslavije od 1991. do 2001. godine. Postupci protiv 120 osoba su okončani, navodi u saopćenju ICTY.

 

 

 >>> EKSKLUZIVAN PREVOD PRESUDE OD VLASENICA.INFO - DOK SE NE POJAVI OFICIJALNI PREVOD IZ SUDA <<<

(Oslanjajuci s na Google-Translate servis: engleski > hrvatski... sa dodatnim editovanjem)

Originalni dokument je na Engleskom i mozete procitati ovdje:

 http://www.icty.org/x/cases/milan_lukic_sredoje_lukic/tjug/en/090720_judg_summary_en.pdf

PREGLED Suda Komore
(Isključivo za korištenje medija. Nije službeni dokument)
Den Haag, 20. Juli 2009

Slučaj: Milan Lukić i Sredoje Lukić


Pregled presude ispod pročitao je danas sudac Robinson:


"Tribunal zasjeda danas da dostavi presude u suđenju Milan Lukić i Sredoje Lukić. Ja ću nakratko podijeliti nalaze Sudskog vijeća. Tribuna naglašava da je ovo već sažetak svojih zaključaka i da je jedini mjerodavni račun pisan u presudi, koja će biti na raspolaganju nakon ove rasprave. Ovom slučaju odnosi na događaje koji se dogodio u opštini Višegrad, a gradu istoga imena, u Bosni i Hercegovini između 7. juna 1992 i 10. oktobar 1994. Općina se nalazi u jugoistočnoj regiji Bosne uz granicu Republike Srbije na njegovoj istočnoj strani. U aprilu 1992, nakon djela nasilja nad muslimanskog stanovništva u općini, Jugoslavenska narodna armija, odnosno JNA, ulazi uVišegrad. Koja se konačno povukla dana 19. maja 1992, nakon što je uspostavila srpsku kontrolu nad gradovima i općinama. Nakon odlaska u JNA, napadi na nesrpsko stanovništvo, uključujući i ubijstava, nestanci, silovanja, premlaćivanja i uništavanje nesrpskih vlasnistva, su porasle. Ti napadi su provedeni od strane paravojnih jedninica koje su radile u Višegradu kao saqucesnici ili sa znanjem srpskih vlasti. Broj arbitrarnih ubijstava i nestanaka imao je vrhunac u maj i juni 1992.

Bilo je to u tom kontekstu kad su Milan Lukić i Sredoje Lukić oba iz sela Rujište kod Višegrada grada, navodno, počinili zločine s kojima su se terete. Milan Lukić je optužen za činjenje ili pomaganje i poticanje progona, ubistvo, istrebljenje, okrutno postupanje i nehumana djela kao zločine protiv čovječnosti i ratnih zločina, u odnosu na šest diskretna incidenata. slučaje su:

1) ubistvo pet Muslimanskih civila muškaraca u rijeke Drine, otprilike 7. Juna 1992,
2) ubijanje od sedam Muslimanskih civila muškaraca u Varda tvornici u gradu Višegradu na ili oko 10. juna 1992;
3) događanja vodeći do uključivo spaljivanje živi oko 70 muslimanskih civila u Adem Omeragic kuću Pionirska na ulici u gradu Višegradu na ili oko 14. juna 1992,
4) spaljivanjem živi oko 70 muslimanskih civila u Meho Aljić kuću u Bikavac, također U gradu Višegradu, na ili oko 27. juna 1992,
5) ubijanjem Hajra Korić, a muslimansko civilno, ili otprilike u to juna 1992, i
6) premlaćivanja muslimanskih zatočenika u pritvoru Uzamnica logora od kolovoza 1992 do oktobara 1994.

Sredoje Lukić se tereti za činjenje ili pomaganje i poticanje zloccinima progona, ubistva, istrebljenje, okrutno postupanje i nehumana djela kao zločin protiv čovječnosti i ratnih zločina, u odnosu na tri od navedenih šest incidenata:

1) spaljivanje oko 70 živih osoba u kući Adem Omeragica;
2) spaljivanjem oko 70 živih muslimanskih civila u kući Mehe Aljića, i
3) premlaćivanja muslimanskih zatočenika u zatočenički logor Uzamnica.


U odnosu na reke Drine slučaj, dokazi pokazuju da su Milan Lukić prikupljenih sedam muškaraca Muslimana 7. juna 1992, i na kraju odvezli ih u posrednoj blizini rijeke Drine gdje je postrojilo na obali rijeke. Milan Lukić je ignorisao molbe žrtvi 'i rekao vojnicima da pucaju u muškarce s jednim metakom. On i vojnici su zatim pucali na ljude u leđa, neki su ubijeni odmah i onda se vraćaju na dodatno pucanje  u tijela onih koji su  mislili da su još uvijek živi. Pet muškaraca je nestalo. Samo VG014 i VG032, oba od kojih su svjedočili pred Sudskim vijeću, koji su se pretvarali da su bili mrtvi.

S obzirom na Varda tvornicu slučaj, dokazi pokazuju da se na oko 10. juna 1992 Milan Lukić je ušao u tvornicu Varda pokupio je sedam muškarca Muslimana iz njihovih radne stanice. On je nakon toga uzeo ih na obalu rijeke Drine u prednjem dijelu tvornice, gdje ih je postrojilo. Milan Lukić je zatim pucao u ljude u punoj pristnostiljudi koji su posmatrali, uključujući ženu i kćer jedne od žrtava, Ibrišim Memišević. Svih sedam ljudi je ubijeno.

Znatni dokazi su primljeni u vezi sa Pionirska ulica slučajem. Ti dokazi pokazuju da je grupa od 70 muslimanskih civila, većina kojih je došao iz sela Koritnik i uključeni su brojni članovi obitelji Kurspahić, odvedeni su od grupe naoružanih Srba u Jusuf Memić kuću na Pionirskoj ulici, gdje su ih opljačkali sa puškama. Neke od žena i djece su tada strip-pretraživane, nakon čega je niz žena odvedeno, navodeći da nakon privoda natrag u kuću da su bile silovane. Kasnije te večeri, grupa žrtava bila je premještena u obližnu kuću Adem Omeragica, gdje su bili zaključani u sobi u prizemlju. Dokaz pokazuje da je tepih u sobi bio prekriven katalizatorom. Nakon nekog vremena, zapaljiva, eksplozivna naprava bila postavljena u prostoriji u kojoj se zapalila intenzivna vatra kada je eksplodirala. Kako su žrtve pokušavale izbjeći plamenu kroz dva prozora u sobi, na njih su pucali od strane oružanih ljudi izvan kuće. Ostale eksplozivne naprave su bačene u sobu. Svjedoci VG078 i VG101, koji su se spasili, a zatim su se skrivali u blizini, mogli su čuti metake koji dolaze iz Adem Omeragic-a kuce. VG101 reče VG078: "Ovi su ljudi ubijaju naše majke, našu svekrvu, i dvoje djece nase brace. Oni nisu nizašta krivi".

Samo sakica ljudi je preživjela, a svi oni koji su još uvijek živi došli su svjedočiti pred Sudom. Međutim, 59 ljudi je spaljeno živim. Odbrana Milan Lukić se protivila samom dogadjaju spaljivanja u Adem Omeragic kući putem niz stručnjaka koji su posjetili lokaciju u siječnju 2009. Sudsko vijeće je potvrdilo stav stručnjaka da sto se više zločinska Istraga kasni, sve manji pouzdani zaključci koji se mogu izvući. Preslusavanje optužbe, kvalificirani stručnjaci su njihove zaključke doveli do te mjere da je njihov ukupni nalaz praktično ostao bez temelja, uključujući pristankom da bi vatra mogla da se dogodi i da je zapaljivi uređaj eksplodirao u Adem Omeragicevoj kući. Dakle, Sudsko vijeće je stavila malo tezine na njihove dokaze. Na osnovi o prihvatanju od strane odbrane Vasiljevica, Mitar Vasiljevićevjoj alibi je bio u odnosu na u ulicu Pionirska slučaj, Milan Lukić i obrane također je osporio vjerodostojnost neki broj optuzbi svjedoka koji se sjetio viđenja Mitar Vasiljevića tamo. Na dokaze u ovom slučaju, Raspravno vijeće većinom, sudac Robinson izdvojen, je utvrdilo da je Mitar Vasiljević, u stvari, bio prisutan na Pionirskoj ulici tokom pljačke u kuci Jusufa Memića, a tijekom transfera do i spaljivanja Adem Omeragica kuce. Dokazi pokazuju da je Milan Lukić bio u Jusuf Memića kući i da je opljačkao žrtve od njihovih dragocjenosti. Bio je prisutan i kada su sprovođena oružana-strip pretraživanja. Također je sudjelovao u prebacivanju broj žena iz kuca koji su, navodno, bile silovane. Milan Lukić je sudjelovao u transferu žrtve Adem Omeragic u kući, a dokazi pokazuju da je on bio taj koji je zatvorio vrata  kad je grupe usla u sobu. TribunalTakođer je utvrdio da je Milan Lukić taj koji je postavio eksplozivnu napravu u sobu, a time zapalio kucu. Nadalje, Raspravno vijeće je utvrdilo da je pucao u prozore na kući i da je on pucao na i ranjenog VG013 jer se spasio.

Dokazi pokazuju da je Sredoje Lukić, policajac u Višegradu, također bio prisutan, i naoružan, kod Jusuf Memića kuće, uključujući i pljačku tokom strip-pretraga koje su se odvijale, kad su žene bile uklonjene. Tribunal je utvrdio da je takođe bio prisutan tokom prevoza do Adem Omeragic kuce. Međutim, suđenje Komora je zaključilo da ne postoje pouzdani dokazi da je Sredoje Lukić zapalio kuci Adem Omeragica ili pucanje na prozore dok su ljudi pokušavali pobjeći. Ipak, Sudsko vijeće je, sudac Robinson izdvojen, utvrdilo da svojom nadzornošću i kroz naoruzanje, Sredoje Lukić znatno doprinio smrti 59 ljudi zarobljenih u kući. Sudsko vijeće je nadalje utvrdilo da Sredoje Lukić pomagao i sudjelovao u okrutnom postupanju i nehumanim djelima počinjenih protiv svih članova grupe.Drugi slučaj u kojima se tereti, spaljivanje muslimanskih civila žive dogodilo se u Meho Aljić-a kući u Bikavac-u. Zehra Turjačanin svjedočila je u odnosu na ovaj slučaj. Ona je predstavila tužan, ali herojskiji tragičnu ikonu. Trajno demobilisana kao posljedica ovog događaja, i sa ožiljcima za život, ona je raskinula sve veze sa svojom bivšom domovinom. Njezini dokazi, kao i druge dokaze svjedoka, pokazuju da je Milan Lukić i drugi naoružani ljudi su prisilili grupu od oko 70 muslimanskih civila u Meho Aljića kuću, zaključao ih unutra. Svi izlazi su bili blokirani teškim namještajem i garažna vrata su također smještena uz vrata kako bi spriječili bijeg. Metci ispaljivani u kuću i granate su bačena unutra, zapaljujuci kući. Svjedoci VG058 i VG035 se dobro sjecaju zapanjujuce vriske od ljudi u kući ", kao što su krici macaka". Tribunal je utvrdio da najmanje 60 muslimanskih civila su spaljeni živi.

Milan Lukićeva obrana također je izazvala pojavu u Bikavac paljenju kroz svoje stručnjake. Iz ranije spomenutih razloga, Raspravno vijeće je stavila malu težinu kao dokaz o tom se odnosi na Bikavac vatru. Ono je smješteno na težinu da nema dokaza o stručnu psihološku obranu, George Hough, koji pruža pogled na dokaz Zehra Turjačanin, jedinog koji je preživio slučaj, bez bilo kakvog kontakta sa njom. Obranu također je osporio vjerodostojnost izjave Zehre Turjačanin, jer je u razdoblju odmah nakon njezinog bijega od požara davala razne izjave srpskim vojnicima i liječnicima o tome kako joj je primila strašne opeklina. Tribunal zaključuje da su ove različite izjave ne baci sumnje na dokaze Zehre Turjačanin, i da je svjedok istine.

Sudsko vijeće je uvjeren da je Milan Lukić je bio prisutan i tijekom oružanog slučaja. On je koristio kundak njegove puške da gura ljude u kuću, govoreći: "Hajde, hajmo staviti što je više moguće ljudi unutra. "Nakon što su žrtve zaključane unutra, on je pucao na u kuću, i u nju je bacio granate a potom i zapalio je koristeci benzin.

S obzirom na Sredoje Lukićevog bivanja tijekom slučaja, Vecina Sudskog vijeća, sudac David izdvojen, je utvrdilo da je Zehrin Turjačanin dokaz neuvjerljiv. Stoga je Raspravno vijeće većinom, sudac David izdvojena, nije uvjeren da Sredoje Lukić je bio prisutan na Bikavac slučaju. Tribunal ce sada se obratiti na poslednje dvije optuzbe u optužnici. U pogledu ubistva Hajra Korić, dokazi pokazuju da su Milan Lukić tražili Hajra Korić između grupa žena i djece, koji su bili u bijegu. Nakon što je Milan Lukić pronašao, on je odstranio i pucao na nju iz kratkog dometu. On se smijao, dok joj je tijelo okretao nogom i pucao joj u leđa.

U odnosu na Uzamnica logor, dokazi pokazuju da su oba Milan Lukić i Sredoje Lukić su oportunistički posjetioci logora, iako Sredoje Lukić došao do logora rijeđe od Milana Lukića. Dok su u logoru, i Milan i Sredoje Lukić Lukić su surovo i opetovano udarali nogama i tukli zatočenike sa svojim šakama, palicama i kundacima pušaka. Nekoliko žrtava je svjedočilo pred Sudskim vijećem o ovim brutalnim premlaćivanjima i teškim i trajnim povredama koje su zadobili i stradanja koje su oni pretrpili.

Milan Lukić je predstavio alibi-je za rijeku Drinu, Varda tvornice, Pionirska ulica, Bikavac i kamp Uzamnica slucajeve. Rijeku Drinu i Varda tvornicu alibi je da Milan Lukić bio u Beogradu i Novom Pazaru u Srbiji, od 7. do 10. juna 1992. Sudsko Komora je utvrdila da je navedeni alibi pati od brojnih blistavih nedosljednosti, i smatrao je da ima dokaze o dva ključna svjedoka, MLD1 i MLD10, gdje nedostaje kredibilitet. MLD10 također svjedočio u potpori da je alibi za Bikavac slučaj, da je na kraju juna 1992 Milan Lukić bio u Rujište za tri ili četiri dana. Isto tako u ovom slucaju Sudsko vijeće je dokaz od MLD10 pronasao da je u potpunosti nepouzdan. Posebno štetan za ukupnu MLD10 povjerljivost je vjerodostojan i pouzdan dokaz Hamdije Vilića da je MLD10 primio u zamjenu za plaćanje lažno svjedočanstvo.

Milan Lukić je alibi za Pionirsku ulicu slučaj koji je na 13 do 15 juna 1992, bio angažiran kao rezervni policajac u Kopito. Tribunal je utvrdio da je dokaz svjedoka koji su temeljni na alibiju kao cjeline, osobito MLD4, MLD7 i Goran Ðeric, prikazani diskrepancije o pitanjima koja su centralna za alibi. Sudsko Komora je također pronašao MLD4-a i Goran Ðeric je dokaz da se nepouzdanom. Bilo je malo dokaza prilozeno za podršku alibija za optuzbu Uzamnica zatočeničkog logora, prema kojoj je Milan Lukić bio zatvoren na neko relevantno vrijeme. Tribunal je utvrdio da je Milan Lukić bio zatvoren za neko vrijeme u proljeće 1993 i možda 1994 ali nema dokaza koja prikazuju da je tukao zatočenike, jer ne odgovara na isti vremenski period.

Sredoje Lukić predstavio alibi-je za Pionirsku ulicu i Bikavac slucajeve. U svjetlu Većine nalazi optužba nisu dokazali van razumne sumnje da je Sredoje Lukić bio prisutan na Bikavac slučaju, i Sudsko vijeće nije napravio bilo koji nalaz u odnosu na alibi za Bikavac slučaj. U odnosu na alibi za Pionirsku ulicu slučaj, u kojem su se sastali Veroljub Sredoje Lukić i Branimir Živković Bugarski u Obrenovcu, Srbija, u večernjim satima 14. juna 1992, Sudsko vijeće je utvrdilo aspekata koji su prezentirani dokazi su nevjerojatan i da se dokazi o Veroljub Živković, ključni svjedok, nije niti vjerodostojan niti pouzdan.

Za svaki slučaj kada je predstavljen alibi, Sudsko vijeće je smatralo dokaze kao cjelinu, to jest dokaze predvodjeni od optužbe i na čelu s dokazima obrane, i utvrdili da su alibi nemoze biti razumno istinit. Konkretnije, Sudsko vijeće je odbilo alibi za rijeku Drinu i Varda tvornica incidenata, kao i ciničan neosjetljivo-orkestriran vještak. Tribunal je zaključio da je optužba dokazala van razumne sumnje relevantne optužbe. Vrlo velik iznos od dokaza je predstavljen za druge zločina koji su počinjeni u Višegradu tokom razdoblja optuznice, uključujući i specifične slučajeve ubijstava, silovanja i batinanja, neki od kojih su navodno počinili Milan Lukić i Sredoje Lukić. Neki značajan udio ovog dokaza, uključujući i nekoliko incidenata silovanja, tuzba je predstavila za upotrebu negiranja predstavljenog alibi-ja. Kao što su Milan Lukić i Sredoje Lukić nisu bili optuženi za zločine koji proizlaze iz bilo kojeg od tih incidenata, Sudsko vijeće nije napravilo bilo kakvo određivanje krivice u odnosu na njih.

Izvršenja Milan Lukića i Sredoje Lukića zločina u ovom slučaju su karakterizirani kao neosjecaj i pakosnu nebrigu za ljudski život.Tribunal nalazi da je Milan Lukić lično ubio najmanje 132 muslimanskie osobe. Početkom juna 1992 i u roku od samo nekoliko dana, Milan Lukić ubio je 12 muškaraca Muslimana na rijeci Drina ravnodušan i svijestan. On je proveo hladnokrvna ubijstva Hajre Korić na lakomislen i kavalirski način. Kao oportunističko posjetitelje na Uzamnica logora, oba Milan Lukić i Sredoje Lukić došao bez drugog razloga osim da nanese nasilje na zatočenika. Iako je Sredoje Lukić dolazio u logor sa manjom frekvencijom od Milan Lukića, oba optuzena su tukli zatočenike s izuzetnom brutalnosti, nanoseći im time teško i trajno oštecenje.

Tribunal je utvrdio da je Milan Lukić igrao dominantnu ulogu u oba Pionirska ulica i Bikavac incidenata, u kojoj, odnosno 59 ljudi i najmanje 60 ljudi spalili žive. Sredoje Lukić iako nije sam zapalio kusu Adem Omeragica, on je znao što će se dogoditi da su žrtve da je on pomogao da se okupi u Adem Omeragic kuću.

Pozar u Pionirskoj ulici i požar na Bikavacu najgori su primjer akti nehumanosti koju jedna osoba moze nanijeti na druge. U svoj predugoj, tužnoj i jadnoj istoriji čovjecanstva, nehumanost nad čovjekom, Pionirska ulica i Bikavac požara mora rangirati visoko. Na kraju dvadesetoga stoljeća, stoljeća obilježim ratom i krvoprolićem na kolosalnim razmjerama, ovi užasavajući događaji izricu na poročnost koji je podstrekacki napad, jer je očita nakana i izračunat plan koji ga definira, obična kvrgavost i brutalnost u sprovodjenje, hvatanje i zatvaranje žrtava u dvije kuće, a time ih ostavljaju bespomocne u vatri koja se stvara , a i za stupanj nanesenog bola i patnje žrtva koji su spaljeni živi. Postoji jedinstvena okrutnost u brisanju svih tragova pojedinacnih žrtava koje se trebaju pojačati na tezini opisanih zločina.

Konačno, Milan Lukić i Sredoje Lukić se navode da su počinili zločin progon kroz niz inherentni akata. Tribunal je utvrdio da je Milan Lukić postupao s diskriminatorne namjere sa kojima se temeljni akti terete. Također se utvrdilo da je Sredoje Lukić postupao s diskriminatorne namjere kada se tereti da je pomagao i poticao temeljne akte. Sudac Robinson izdvaja se od Sudskog vijeća, nalazi da se osnovni akti odnose na transfer od oko 70 muslimanskih civila u Adem Omeragica kuci i njihova zatočenja i ubijstva u toj kući tijekom slucaja Pionirska ulica.

Milan Lukić, molimo ustanite. Tribunal nalazi Vas, Milan Lukić, krivim, u skladu sa članom 7 (1) u Statuta za:

   1. Progone, zločin protiv čovječnosti, Tačka 1
   2. Ubistvo, ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, Tačka 2
   3. Ubistvo, KRŠENJE ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA, Tačka 3
   4. Nečovječna djela, ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, tačka 4
   5. Okrutno postupanje, kršenje zakona i običaja ratovanja, TAČKA 5
   6. Ubistvo, ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, Tačka 6
   7. Ubistvo, KRŠENJE ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA, Tačka 7
   8. Ubistvo, KRŠENJE ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA, Tačka 10
   9. Nečovječna djela, ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, Tačka 11
  10. Okrutno postupanje, kršenje zakona i običaja ratovanja, Tačka 12
  11. Ubistvo, KRŠENJE ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA, Tačka 15
  12. Nečovječna djela, ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, Tačka 16
  13. Okrutno postupanje, kršenje zakona i običaja ratovanja, Tačka 17
  14. Ubistvo, ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, Tačka 18
  15. Ubistvo, KRŠENJE ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA, Tačka 19
  16. Nečovječna djela, ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, tačka 20, te
  17. Okrutno postupanje, kršenje zakona i običaja ratovanja, Tačka 21


Tribunal većinom, sudac Van den Wyngaert izdvojena, nalazi Vas, Milan Lukić, Krivim, u skladu sa članom 7 (1) Statuta za:
   1. Istrebljenje, ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, Tačka 8, a
   2. Istrebljenje, ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, Tačka 13

Tribunal vas osuđuje na zatvorsku kaznu za ostatak vaseg života.

Sukladno sa zakonom 101 (C), imate pravo na kredit za vrijeme provedeno u pritvoru, koja je kao od datuma ovog presudom iznosi 1.443 dana, a za takvo dodatno vrijeme vam može poslužiti u tijeku utvrđivanje bilo kakvih žalbu. Ova informacija je pružena u slučaju da ona postaje neophodna u svakom naknadnom postupku. Sukladno zakonu 103 (C), ti ćeš ostati u pritvoru Međunarodnog suda očekujućci zavrsnicu aranžmana za svoj transfer do države u kojoj ćete služiti kaznu.

Milan Lukić, vi sjedite.

Sredoje Lukić, molimo ustanite.

Tribunal većina, sudac David izdvojena, nalazi Vas, Sredoje Lukić, NE krivim za sljedeće tačke:

   1. Istrebljenje, ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, Tačka 8:
   2. Istrebljenje, ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, Tačka 13:
   3. Ubistvo, ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, Tačka 14:
   4. Ubistvo, kršenje zakona i običaja ratovanja TAČKA 15
   5. Nehumana djela, ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, Tačka 16:
   6. Okrutno postupanje, kršenje zakona i običaja ratovanja Tačka 17:

Tribunal nalazi vas, Sredoje Lukić, krivim, u skladu sa članom 7 (1) u Statuta za:

   1. Nečovječna djela, ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, tačka 20 i
   2. Okrutno postupanje, kršenje zakona i običaja ratovanja, Tačka 21

 Tribunal nalazi vas, Sredoje Lukić, krivim, u skladu sa članom 7 (1) u Statut pomaganja i poticanja:

   1. Progone, zločin protiv čovječnosti, Tačka 1,
   2. Nečovječna djela, ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, tačka 11,
   3. Okrutno postupanje, kršenje zakona i običaja ratovanja, Tačka 12

Tribunal većina, sudac Robinson izdvojen, nalazi Vas, Sredoje Lukić, Krivim, u skladu sa članom 7 (1) Statuta za pomaganje i poticanje:

   1. Ubistvo, ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, Tačka 9
   2. Ubistvo, KRŠENJE ZAKONA I OBIČAJA RATOVANJA, Tačka 10

Tribunal kaznjava vas, Sredoje Lukić, na kaznu od 30 godina zatvora.


Sukladno po zakonu 101 (C), imate pravo na kredit za vrijeme provedeno u pritvoru, koja je kao od datuma ovom presudom iznosi 1.404 dana, a za takvo dodatno vrijeme vam moze poslužiti u toku utvrđivanja bilo kakvih žalbi. Sukladno zakon 103 (C), ostace te u pritvoru Međunarodnog suda dok čekate zavrsnicu aranžmana za vaš transfer u Državu u kojoj ćete služiti vašu kaznu.

Sredoje Lukić, molim sjedite.

Rasprava je završena."
*****

http://www.icty.org/x/cases/milan_lukic_sredoje_lukic/tjug/en/090720_judg_summary_en.pdf

Ažurirano Četvrtak, 23 Srpanj 2009 23:22