A A A
Petak, 28 Srpanj 2017
Razlog genocida: Srbi se boje vise od 30 godina PDF Ispis E-mail
Autor BIRN   
Četvrtak, 02 Srpanj 2009 10:09

Bastah i Viskovic

02 juli 2009  Odbrana Gorana Viškovića predložila kao dokaz knjigu Alije Izetbegovića iz 1970. godine želeći je prikazati kao jedan od uzročnika za stvaranje “atmosfere straha” u BiH.

Rade Golić, branilac Gorana Viškovića, priložio je kao materijalni dokaz na suđenju za zločine nad Bošnjacima u Vlasenici knjigu Islamska deklaracija iz 1970., čiji je autor Alija Izetbegović, kasnije prvi predsjednik BiH, koji je preminuo 2003. godine.

“Nesporno je da je cilj ove povelje bilo stvaranje muslimanske države u BiH i da je to imalo za posljedicu stavaranje atmosfere straha”, pojasnio je Golić.

Islamska deklaracija
sadrži razmišljanja autora o politici i islamu. Zbog ove knjige, kao i drugog djelovanja, vlasti Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) osudile su Izetbegovića osamdesetih godina prošlog stoljeća na 14 godina zatvora.

Da li će ova knjiga biti prihvaćena kao dokaz na ovom suđenju, naknadno će odlučiti Sudsko vijeće.

Viškovića, bivšeg pripadnika Vojske Republike Srpske, Državno tužilaštvo tereti skupa s Predragom Bastahom, nekadašnjim pripadnikom Stanice javne bezbjednosti (SJB) Vlasenica, za učešće u širokom i sistematskom napadu “usmjerenom protiv nesrpskog stanovništva općine Vlasenica”.

Prema navodima optužnice, Bastah i Višković terete se za hapšenja, zatvaranja, protjerivanja i ubistva Bošnjaka iz Vlasenice u toku 1992. godine.

Na ovom ročištu Odbrana je saslušala još dva svjedoka.

Zoran Durmić je od marta 1993. godine radio u SJB-u Milići, u jedinici za “istragu ratnih zločina nad Srbima”.

“Radili smo uviđaje i sakupljali podatke. Nakon obavljene istrage podizala se krivična prijava protiv lica za koja postoje operativna saznanja da su učestvovala u počinjenju djela. U jednom momentu, počeli smo retroaktivno raditi uviđaje za zločine iz 1992. godine”, pojasnio je Durmić.

Odbrana drugooptuženog je, kroz saslušanje svjedoka Durmića, uvela u sudski spis pet krivičnih prijava koje se odnose na zločine počinjene nad srpskim civilima tokom 1992. godine na području općine Milići. Krivične prijave nisu čitane u sudnici.

Tužilaštvo se usprotivilo uvođenju ovih prijava jer se “Milići ne nalaze u općini Vlasenica”, ali je Odbrana istakla da su tokom 1992. godine Milići i Vlasenica “bili pod jednom općinom”.

“Ovo je prijava iz sela Žutica. Prema našim saznanjima, u tom mjestu je 21. maja 1992. godine napadnut tamić koji je prevozio civile i radnike ‘Boksita’, i tu je poginulo osam lica”, rekao je svjedok Durmić, identifikujući jednu od krivičnih prijava.

Radoslav Matić, drugi svjedok Odbrane drugooptuženog, kazao je Sudskom vijeću da je tokom maja 1992. godine radio pri Sekretarijatu za opšte poslove Opštine Vlasenica “na izdavanju propusnica za kretanje”.

“Prilikom izbijanja ratnog stanja, od mog šefa sam dobio izričitu naredbu da radim na izdavanju tih potvrda muslimanima i Srbima. Svi su išli skupa na spisak i, po naređenju, taj spisak je dostavljen šefu koji je odobravao imena”, pojasnio je Matić.

On je istakao da su potvrde izdavane na lični zahtjev civila “radi kontrole bezbjednosti kretanja”.

“Svi građani mogli su dobiti potvrdu, nikome to nije zabranjivano. Ionako smo to radili samo dvadesetak dana. Postojale su kontrole i punktovi u Vlasenici, i nije se moglo izaći bez potvrda. Srbi su iste potvrde dobivali da izađu ka Srbiji, i prema njima je bio jači kriterij, jer su imali vojnu obavezu”, dodao je Matić.

Naredno ročište zakazano je za ponedjeljak, 6. juli 2009. godine.