A A A
Ponedjeljak, 25 Rujan 2017
Identitet jos 4 Zrtve Genocida PDF Ispis E-mail
Autor Dzevad Bektasevic   
Srijeda, 22 Travanj 2009 09:14

Tim za identifikaciju odredjen Naredbom Kantonalnog Tuzilastva u Tuzli,sacinjen od predstavnika Instituta za nestale osobe , MUP-a TK i Mr.Tuco dr. Vedo, kao i predstavnici naseg Uduzenja. Sastanak u zakazano vrijeme 08,30 sati u namjenskim prostorijama JKP "Komemorativni centar" U Tuzli, odrzan je bez prisustva predstavnika Tuzilastva.Sastanaku su pristupili clanovi 4. porodica zrtava, koje su predstavnici udruzenja obavjestili i pozvali radi predstavljanja pristiglih DNA-nalaza i odlucivanja o konacnoj identifikaciji.
Sastanaku su prisustvovali predstavnici elektronskih i stampanih medija, koji su imali priliku zabiljeziti autetnticna svijedocenja prezivjelih zrtava Vlasenice, koji su svjedocili o stravicnim zlocinim pocinjenom prilikom etnickog cisèenja Vlasenice i sela Gradine od Bošnjka 1992. godine.

Na zakazani sastanak pozvane su i pristupili su clanovi porodica za sledece nestale osobe:

1. Ferhatovic (Avdo) Advija

2. Musanovic (Mustafa) Fahrudin

3. Musanovic (Mustafa) Mevludin

4. Kastrati (Ahmet) Rahman


Ferhatovic Advija, kci Avde, r, 16.09.1974. godine u Vlasnenici. Zajedno sa ostalim clanovima porodice zivjeli smo u porodicnoj kuci u naselju Gradina. Nakon okupacije Vlasenice od strane vojske JNA, nismo isli u Vlasenicu a niti u skolu, bilo je opasno. 16.05.1992. godine vojska je usla u selo Zaklopacu i ubila sve mijestane njih preko 50. Od tada vise nisno spavali u kuci. U obliznjoj sumi napravili smo zemunicu i tu spavali, sve do 02.06.1992. godine kada su dosli naoruzani nase komsije Srbi u maskirnim uniformama. Prepoznala sam Obrenovic Z , Stupar Z, Elvis Dj, Car i jos koje sam dobro poznavala ali se ne mogu sjetitit njihovih imena. Jednog od njih sam vidjela juce u uniformi policajca u Vlasenici. Istjerali su nas u centar sela, tu sam vidjela da su doveli nase komsije Muminovic Fadila, Begu Muminovica i Hasana Skeju. Stupar i Obrenovic kao i ostali tukli su ih do besvijesti . Ubijeni su nakon 1 sat. Moju sestru Adviju i amidzinu kcerku Nizamu, Obrenovic Z. je odvojio na stranu. Kada su nas tjerali da udjemo u autobus, u jednom momentu sam bila blizu sestre i ona mi je tiho rekla " Seko njemoj blizu mene biti odvojice i tebe", to su njene zadnje rijeci bile, koje me prate skoro 17. godina. Nisam vidjela na kom djelu je izvedena iz autobusa posto su nam naredili da drzimo glave oborene, samo sam cula Obrenovicev glas " Ti, ti ...". Po dolasku u Susicu , vidjela sam da je jedan hangar u kojem smo bili smjesteni bio pun nasih komsija Bosnjaka. Tu sam zajedno sa majkom provela 10. dana, vidjela sam cesta izvodjenja muskaraca koji se nisu vracali. Ja sam uzela jedno dijete koje je rodjeno u sumi, imalo je nekoliko dana, ono me spasilo od sudbine koja je zadesila moju sestru Adviju. Vidjela sam kad je nastavnik matematike koji i danas radi u skoli u Vlasenici izveo iz grupe nastavnika Ibru Muminovica, cula sam jauke, a nakon toga i kratki rafal, Ibro se nikad nije vratio u logor. 12.06.1992. godine dosao je Car, odvojio muskarce od zena i djece, nama je rekao da moramo podpisati izjavu da imovinu ostavljamo njemu i da tek tad mozemo otici u razmnjenu. Podpisala sam izjavu, kao i moja majka. Za Adviju rekli su nam da je ona vec u Kladnju. Odvezli su nas na Luke, a odatle uputili pjesice prema Kladnju, a zatim pucali za nama. Dosli smo do Kladanja, nije bilo tamo Advije, trazila sam svo vrijeme, bilo je raznih prica, a istina je evo samo jedna i evo danas je saznajem. Stravicnu pricu ispricala je Elvira dok je podpisivala zapisnik o identifikaciji i izjavu o mijestu ukopa identifikovanog tjela na mezarju Rakita za 25.04.2009. godine.


Musanovic Mevludin r. 25.09.1958, i Musanovic Fahrudin r. 21.01.196. godine u Vlasenici, sinovi Mustafe. Danas sam dosao da identifikujem tjela moja dva sina koji su bili cestiti porodicni ljudi. Ja sam sa suprugom izasao iz Vlasenice, njih dvojica sa porodicama ostali su da rade. Jedno vrijme smo se culi teleonom i onda su sve veze prekinute. Cvuo sam odnjihovih supruga da su 18.05.1992. godine odvedeni u Stanicu milicije , a nakon toga su vidjani u logoru Susica. Poslije sam od jedne razmijenjene osobe saznao da su oba vidjeni 01.09. 1992. godine kao zarobljenici na Pelemisima. Poslije toga nikad nista nisam cuo do danas. Tjelo Fahrudina je kompletnije, a dok na tjelu Mevludina nedostaju puno vise. Odlucili smo da iste sahranimo zajedno na mezarju Rakita u Vlasenici dana 25.04.2009. godine, ispricao nam je otac Mustafa.


Kastrati Rahman r. 02.05.1931. godinine u Gnjilane - Pristina. Zivio je u Vlasenici, ja sam se povremeno cuo sa njimdi nekoliko puta ga godisnje obilazio. Kada je rat poceo, ostao je u Vlasenici, culi smo se nekoliko puta, pricao mi je da se privode Bosnjaci i maltretiraju.Nakon 10.07. 1992. godine izgubili smo kontakt: Pokusavao sam dobiti informacije, koje su bile razlicite. Danas sam svijedok sta se stvarno desilo, rekao nam je sin Miroslav, koji je izrazio zelju porodice da se tijelo pokopa na mezarju Rakita u Vlasenici dana 25.04.2009.

Nakon obavljenih sastanaka za 4. identifikovana tjela porodice su se izjasnile da tjela svojih najmilijih zele da se pokopaju dana 25.04.2009 na mezarju Rakita u Vlasenici.


Za tijelo Hodzic Resida, za koje je zavrsena identifikacija 27.03. 2009. godine nakon konsultacija unutar porodice odluceno je da se i njegovo tijelo pokopa na zakazani termin na mezarju Rakita u Vlasenici 25.04.2009. godine.
Sledeci termin identifikacije zavisit ce od brzine pristizanja raporta o DNK-a nalazima, u slucaju pozitivnog odgovora bit ce zakazan u narednoj sedmici, o cemu ce porodice blagovremeno biti obavjestene.

Preuzeto sa: - www.vlasenica92-95.ba - Arhiva

PREDSJEDNIK
Dzevad Bektasevic

Ažurirano Srijeda, 22 Travanj 2009 09:21