A A A
Ponedjeljak, 16 Prosinac 2019
Video: Sjecanje na Melihu Duric i Srebrenicu PDF Ispis E-mail
Autor RTV BosTel/BH Dani   
Subota, 05 Srpanj 2008 21:05

Sječanje na Melihu Durić 26. decembar 1985 - 11. juli 2001

Dok još jedna godišnjica prolazi, ubice se još uvijek slobodno Vlasenicom šetaju.

(Glavna optužena osoba: Anđelko Mirović sin Dušana, majke Mirović - Stanišić, rođen 18-og Decembra 1951-ve godine u Vučinićima opština Kladanj, tad nastanjen u selu Piskavice)

24SI - Genocid u Srebrenici ne smije se zaboraviti ni minimizovati, poruka je sa skupa u Potočarima kod Srebrenice, gdje se više od 20.000 ljudi okupilo danas kako bi učestvovali na centralnom obilježavanju 13. godišnjice genocida koji su na tom području u julu 1995. godine počinile snage bosanskih Srba kojima je komandovao Ratko Mladić.

11. jula 1995. godine pregažena je srebrenička enklava koja je bila pod zaštitom Ujedinjenih naroda, a Mladićeve su jedinice nakon toga pobile više od 8.000 Bošnjaka, većinom zarobljenika i onih koji su pokušavali dospjeti do teritorije pod nadzorom Armije Bosne i Hercegovine.

Taj je zločin i Međunarodni sud pravde (ICJ) okvalifikovao kao genocid.

Na toj činjenici u svojim su govorima na komemoraciji u petak insistirali predsjedavajući Predsjedništva BiH Haris Silajdžić, Visoki predstavnik za BiH Miroslav Lajčak i američki ambasador u BiH Charles English.

"Dugo smo bili svjedoci minimizovanja onoga što se ovdje dogodilo. Mnogi nisu željeli izgovoriti riječ genocid. Sada kada imamo presudu najviše međunarodne sudske instance da ovdje jeste počinjen genocid, prvu i jedinu takvu presudu u historiji, svjedoci smo pokušaja da se ta presuda minimizuje ili možda ignoriše", kazao je Silajdžić izrazivši nezadovoljstvo činjenicom da međunarodna zajednica nema volje do kraja insistirati na poštivanju presude ICJ-a, uključujući obvezu koju je dobila Srbija da uhapsi i izruči odgovorne, posebno Radovana Karadžića i Ratka Mladića.

 

Visoki predstavnik u BiH Miroslav Lajčak u svom je govoru takođe insistirao da je u Srebrenici počinjen genocid te je istakao kako se nikada neće odustati od izvršenja pravde što uključuje i kažnjavanje počinioca takvog zločina.

Američki ambasador u BiH Charles English uputio je posebnu poruku sadašnjim vlastima Republike Srpske kazavši kako i one moraju preuzeti svoj dio odgovornosti za zločine u Srebrenici iako ga nisu direktno počinile.

"One moraju priznati genocid, privesti počinioce pravdi i osigurati njihovo kažnjavanje i iskreno raditi na pomirenju", kazao je English.

Prema podacima Instituta za nestale osobe BiH u srebreničkom masakru ubijene su 8.372 osobe.

Na spomen-groblju u Potočarima u petak su pokopani ostaci 308 žrtava od kojih je najveći broj pronađen u jednoj masovnoj grobnici kod Zvornika.

Zajedno sa tim tijelima, u Potočarima su do sada pokopani ostaci 3.214 žrtava što znači da se još uvijek traga za tijelima više od 5.000 nestalih.

Najmlađa žrtva čiji su ostaci pokopani u petak bio je Behrudin Dervišević, koji je u vrijeme kada je ubijen imao tek 15 godina. Najstarija pokopana žrtva bio ne Nazif Suljić rođen 1911. godine.

Načelnik opštine Srebrenica Abdurahman Malkić kazao je kako to samo pokazuje da se pri masovnim egzekucijama nije imalo milosti ni prema kome te da je na djelu bio smišljeni zločin eliminacije svih bošnjačkih muškaraca bez obzira na godine.

Za zločine u Srebrenici Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) podigao je optužnice protiv ukupno 18 civilnih funkcionera Republike Srpske i pripadnika Vojske RS.

Najduža kazna izrečena je bivšem generalu VRS Radislavu Krstiću koji je osuđen na 45 godina zatvora, a na dugotrajne zatvorske kazne još četvorica bivših oficira pod njegovim komandom.

 

Hommage za Melihu
U srijedu 11. jula ove godine, na dan kada je postavljen kamen temeljac za spomenik žrtvama genocida u Srebrenici, pedesetak kilometara dalje, u Vlasenici, počinjeno je ubistvo. Šesnaestogodišnja Meliha Durić ubijena je jednim hicem - preciznim pogotkom u vrat. Bio je to prvi put da se vratila kući od maja 1992, kada je kao sedmogodišnjakinja, u naručju svoje majke, napustila Vlasenicu

Znate li ko je Meliha Durić? "Mama, otišla sam sa babom u Vlasenicu, Meliha." Njena posljednja poruka ostavljena majci, napisana u žurbi - kreonom, jer joj valjda ništa drugo nije bilo pri ruci - u plavoj tankoj svesci koja je ležala pored telefona, teško da se razlikuje od poruka koje je ostavljala i ranije. Mogla je napisati i da je otišla u grad, u kupovinu, u njenom tonu ne bi bilo ništa različito, bila bi to i dalje dječija, bezbrižna, neoprezna i poruka puna života. Tu noć je, pod prigušenim televizijskim svjetlom, sa ocem čekala posljednje vijesti sjedeći na kauču, leđima okrenuta prozoru: petnaest minuta prije jedanaest sati prozorsko staklo je ciknulo, čuo se samo jedan hitac, trogodišnji brat je zavrištao, dok su ostali tražili zaklon u sobi, uglavnom padajući na pod. Ona je samo klonula, ne mičući se. "Nije mi ništa uspjela reći, samo me onako gledala, dok je krv kuljala. Nisam više mogao gledati, skrenuo sam pogled." Metak joj je prošao kroz vrat.

Znate li ko je Meliha Durić? Postoje kuće koje nikad ne mogu biti dom, kuće u kojima je sve privremeno: u takvoj kući samo prespavaš, jer nije tvoja, niti bi ikad mogla biti tvoja. Ta kuća može biti ogromna, ali u njoj nikad neće biti dovoljno mjesta, šminka će uvijek stajati na ogromnom ormaru, u kojem će biti i sva tvoja odjeća i svo posuđe i posteljina, zajedničke slike iz škole, kičasto šareni spomenar, posljednji broj magazina za tinejdžere. Sve u toj kući izgleda nasilno, i kauči postavljeni jedan naspram drugog i niski sto koji će u nuždi poslužiti umjesto kuhinjskog; sve će izgledati sivo poput tog tepiha, sve daleko kao stolice poredane u ćošku, sve neudobno poput kreveta na kojem tvoja majka ne može sjediti, sve hladno poput poda s kojeg mora ustati. Sve sumorno i teško poput tišine prekidane samo još težim uzdasima, sve muklo kao plač tvoje majke, potresno kao plač tvojih prijatelja. U takvu kuću svjetlo teško prodire, ona je uvijek tijesna, u njoj nema ništa novo, sve je pohabano i staro, teško i nepotrebno, u takvoj kući, građenoj, rušenoj i iznova građenoj, ti znaš samo jedno: da tu ne pripadaš. Ne pripadaš među prljave zidove koje ne želiš krečiti, musave prozore koje ne želiš prati, jer ćeš možda već sutra izaći odatle; svi mirisi koji se u njoj šire su teški, hrana je u njoj bljutava, voda je mlaka, zrak bajat. "Mama, kako je ovdje lijepo, koliko prostora ima."


Meliha Durić

Znate li ko je Meliha Durić? Učenica prvog razreda Srednje ugostiteljske škole u Kladnju, nimalo drugačija od svojih vršnjaka, koji su obrazovanje stjecali na skraćenim časovima, odrastali uz zvižduke granata, učili uz svjetlost svijeće u skloništu, upoznali život u kolektivnom smještaju, rano naučili šta znači četnik, ustaša, mudžahedin. Djevojčica sa sasvim uobičajenim željama, sasvim prosječna u svemu osim smrti, njeni prijatelji kažu i veselija i otvorenija od ostalih, mučili su je problemi koji muče sve njene vršnjake. Humka na njenom mezaru veća je od ostalih, mokra se zemlja nije slegla, njen miris još prodire u nosnice, na drvenom nišanu crnim flomasterom napisano je 26. decembar 1985 - 11. juli 2001. Da je sahranjena jučer, znaš jer si to pročitao u novinama, znaš po gomili cvijeća koja se još nije osušila, znaš i po tome što njeni prijatelji plaču nakon što prouče Fatihu, što rukama čvrsto stežu nišan i na licima im vidiš da ne mogu vjerovati: da dolje, ispod te teške zemlje, leži njeno tijelo. Ali, tamo gdje je otišla, Melihi je bolje; tamo gdje je otišla, odrasli ne pucaju u šesnaestogodišnje djevojčice.

Znate li ko je Meliha Durić? Žrtva: imovinskih propisa, međunarodne birokracije, Aneksa 7, spontanog povratka, manjinskih povrataka, donatorske pomoći, multietničke policije, cjelovite BiH sa dva multietnička entiteta, stabilizacije u regionu, etničkog čišćenja, konstitutivnosti, prava manjina, ubice koji je iz dvorišta kuće naciljao njen obris u prozoru i pritisnuo obarač. Još jedna uzaludna smrt, uzaludna žrtva čija smrt neće promijeniti ništa, kao što stotine hiljada smrti nisu promijenile tokom posljednjih deset godina.

 

http://www.bhdani.com/arhiva/215/t21514.shtml

BH Dani

 _______________

08.08.2006.

Ubistvo Melihe Durić

11. jula 2001. u Vlasenici je ubijena šesnaestogodišnja Meliha Durić. Ubijena je jednim puščanim metkom. Bio je to prvi put da se vratila kući od maja 1992, kada je kao sedmogodišnjakinja izbjegla iz Vlasenice. U svesci pored telefona ostala je njena posljednja poruka napisana majci....
U večernjim satima 11 jula 2001 Murat Durić je sa trogodišnjim sinom i šesnaestogodišnjom kćerkom Melihom boravio u ovoj sobi. Odmarali su nakon prvih radova na obnovi kuće nakon povratka u vlaseničko naselje Džamdžići. Petnaest minuta prije 23 sata čuo se hitac, ciknulo je prozorsko staklo. Meliha Durić je klonula na ležaj. Za ubicom je tragao policijski tim kojim je rukovodio tadašnji načelnik Centra službi bezbjednosti Zvornik Mane Đurić. Prema Đurićevim riječima u istrazi je korištena savremena oprema te psi tragaći. Izvršeni su pretresi nekoliko kuća gdje je pronađeno više pušaka, pištolja i municije. Na informativne razgovore privedeno je 18 osoba.
Nekoliko pušaka čiji je kalibar odgovorao kalibru metka koji je usmrtio Melihu Durić, predato je uz nadzor UN misije na ekspertizu u Francusku. U rezultatima analize navedeno je da postoji vjerovatnoća da je puška iz koje je pucano, ona koja pripada Anđelku Miroviću, nastanjenom u Vlasenici. Mirović je tvrdio da 11 jula puška, lovački karabin za kojeg je imao dozvolu, nije bila kod njega jer ju je zbog kvara predao na popravak. Majstor kojem je puška navodno data, je to negirao. Anđelko Mirović je tokom suđenja 2004 godine oslobođen optužbe, dok je jedan od glavnih svjedoka u međuvremenu odselio u inostranstvo. Na istom procesu Mirović je bio optužen i za ranjavanje Mehe Juraldžića. Juraldžić je dva mjeseca prije ubistva Melih Durić, tačnije 15. maja 2001, ranjen dok je boravio u istoj prostoriji u istoj kući i što je posebno intrigantno iz iste puške kojom je ubijena Meliha. Postoje određene sumnje da je i na Juraldžića i na Melihu Durić pucano sa istog mjesta, krova obližnje srušene kuće sa kojeg je jasno vidljiv prozor sobe. Za slučaj ubistva Melihe Durić i ranjavanje Mehe Juraldžića u Vlasenici nadležno je Okružno tužilaštvo u Istočnom Sarajevu. Na poziv da predoče u kojoj je fazi istraga u ovim slučajevima, odgovoreno je tek šturim pismenim saopštenjem u kojem se navodi da je predmet pravosnažno okončan 18. maja 2004 godine kada se inače odustalo od optužnice protiv Anđelka Mirovića. Niti jednom riječju nije navedeno da postoji bilo kakva istraga barem protiv nepoznatog počinioca podmuklog ubistva šesnaestogodišnje Melihe Durić.

 

Ažurirano Ponedjeljak, 14 Srpanj 2008 09:42