A A A
Ponedjeljak, 29 Svibanj 2017
Intervju: Vedad Ibisevic PDF Ispis E-mail
Autor Ferid (Video RTV BosTel)   
Srijeda, 02 Srpanj 2008 15:37

Fudbalska zvijezda, Vedad Ibisevic (rodjen 6 Aug. 1984 u Vlasenici), gledajci ga kad se na zadnjoj utakmicu prije 10 dana kad se njegov njemacki klub Hoffenheim plasiro u prvu ligu. U to vrijeme on je sjedio na klupi jer klub stvarno imaja jaku konkurenciju i imaju veliki izbor igraca gdje on igra nekad i prvu postavu a redovno ulazi da igra, gdje pri tome pruza naravno dobre partije i dobro je primjecen u njemackoj ligi.

Stim da je vlasnik kluba veoma bogat covjek sigurno ce dovesti jos dobrih fudbalera pa ce biti zanimljivo pratiti ih u sledecoj sezoni u prvoj bundes ligi. U prvoj lizi bi nas vedad sigurno imo vise vremena na raspolaganju da pokaze svoje kvalitete. Redovno je pruzao dobre partije zajedno sa jos jednim bosancem Salihovic Sejadom koji je standardan u timu i jako kvalitetan igrac. U poslednjoj utakmici je postigao 2 gola inace je clan i naseg nacionalnog tima. Vedad ibisevic i Sejad Salihovic su posle zavrsetka zadnje utakmice sa ponosom cijelo vrijeme nosili bosansku zastavu radujuci se sa mnogim navijacima njihovog kluba od koji su mnogi nasi zemljaci.

Pozelimo njima dvojici puno srece i sportskih uspijeha a posebno nasem Vedadu koji je nastavio tradiciju nasih talenata u svijetu.

 

Zahvaljujemo se Aziri Mehanovic (Direktor Programa RTV BosTel) na video prilogu, i Bernesu Alikadicu koji se zalagao da primimo ovaj snimak.

http://www.vedadibisevic.com

 

 
 
Životna priča Vedada Ibiševića
Rođen je 1984. godine i prvi klub u kojem je počeo trenirati, bio je Proleter iz Slavinovića kod Tuzle. Kržljasti dječačić impresivne tehnike, lakoće baratanja loptom, brzo je spoznao kako je Proleter samo prolazna stanica.
Priča o Vedadu Ibiševiću je tipična izbjeglička drama dječaka koji je u naletu rata s porodicom iz rodne Vlasenice, prebjegao na slobodnu teritoriju, u susjednu Tuzlu.

Odlazi u Zmaj od Bosne, koji se tada takmičio u Premijer ligi BiH. Kod trenera Nevzeta Lije Hasanbašića inače bivšeg krila Slobode, svakodnevno je napredovao, pa je vremenom dobio poziv u kadetsku reprezentaciju BiH. U generaciji sa Pehlićem, E. Hadžićem, Sadikovićem, Kaljićem, Muslijem, Brđanovićem, Kovačevićem..., Vedad je bio jedan od najtalentiranijih igrača.

Poznata je priča o desetinama talenata, koji su u nemogućnosti napredovanja u svojoj zemlji, odlučili krenuti trbuhom za kruhom. Porodicu Ibišević, put je odveo u Švicarsku. Otac je želio da mu sin odmah nastavi s nogometom, pa je Vedad počeo trenirati u anonimnom klubu FC Bâle.

U Švicarskoj se vrlo kratko zadržao, a naredno odredište bila je obećana zemlja – Amerika. Ibišević je postao član Saint-Louis University. Malo je trebalo da Amerikanci shvate kakvog su asa dobili. Vedo je skoro na svakoj utakmici postizao golove ili bio asistent. Isticao se dvobojima jedan na jedan, razornim udarcem, eksplozivnošću, a nerijetko je zbog prgavosti znao izazvati i pokoji sitni incident na terenu, ali sve u granicama. O njegovim igrama čulo se u rodnoj Bosni i Hercegovini, pa je novinar i publicista Mirsad Sinanović prvi objavio tekst o čudu iz Amerike.

Tadašnji selektor under 21 reprezentacije BiH Ibrahim Zukanović zajedno sa sekretarom stručnog štaba Medžidom Gvozdenom Čičkom, odlazi u posjetu Ibiševiću. Na licu mjesta, izbornik uviđa o kakvom se igraču radi i poziva ga za prijateljski susret sa Makedonijom u Prilepu koji je odigran 17. februara 2004. godine. Tandem Zukanović-Gvozden, u Americi se zadržao duži period, snimajući talente, dogovarajući gaže, te napose i ugovorne obaveze s najboljim igračima.

Ibišević se prije polaska u Makedoniju predstavlja javnosti. Gostuje u Centralnom dnevniku TV Hayat kod Senada Hadžifejzovića i najavljuje da će ubrzo iz mlade u najjači sastav, onaj Sliškovićev.



Na stadionu Pobede u Prilepu, Ibišević pokazuje zašto je u reprezentaciji, trkom, tehnikom, razornim udarcima stiče simpatije, a već nakon naredne reprezentativne akcije protiv Slovenije u Orašju, na otvorenju Goal centra, o Vedadu će čuti cijela Evropa.

Na utakmicu su stigli legenda francuskog, evropskog i svjetskog nogometa Michael Platini, predsjednik HNS-a Vlatko Marković, predsjednik Partizana Ivan Ćurković, te mnogobrojni menadžeri i skauti.

Legendarni bivši nogometaš Robert Prosinečki tada sportski direktor NK Zagreb se zaljubljuje u talentovanog napadača, a nakon slaloma kroz odbranu 'zmajčeka' i pogotka, tadašnji skaut Hajduka Dean Računica – inače bivši nogometaš koji je zbog srčanih smetnji naprasno prekinuo nogometnu karijeru - javlja svom šefu Igoru Štimcu ovoga moramo dovesti na Poljud.

Legendarni Mostarac, bivši golman Veleža, aktuelni predsjednik Partizana Ivan Ćurković zove mobitelom direktora Nenada Bjekovića:

Neno, našao sam čudesnog igrača, moramo ga dovesti kod nas.

Na utakmici je, između ostalih, bio i trener tada drugoligaša Istresa Mehmed Baždarević koji je bio na proputovanju za Sochaux. Odmah je rekao:

Želim ga u svom Istresu. Neka mali kaže koliko traži, ko mu je menadžer i neka dođe da potpiše ugovor.

Bivši igrač Zrinjskog Ives Čakarun u saradnji sa kontroverznim zagrebačkim menadžerom Dankom Đikićem, sređuje Ibiševiću odlazak u redove bundesligaša Kaizerslauterna. No, Vedad se ne javlja, ne samo njima, već ni Prosinečkom, Baždareviću, Računici... Odjednom nestaje. Kasnije će se ispostaviti da je imao jedino otvorenu liniju sa selektorom Ibrahimom Zukanovićem.

Mehmed Meša Baždarević se prisjeća:

Razgovarao sam nekoliko puta sa Zukanovićem. Dao mi je garanciju da će mali doći u Istres. Preko kluba sam mu sredio papire, garanciju da može ući u Francusku. Mislio sam da će sve biti u redu, ali je Zukanović bio totalno nepošten i nekorektan jer se nije držao obećanja.

Bekim Dino Pašalić je još žešći u optužbama ciljanim na selektora mladog tima. On kaže:

Odavno me niko nije tako izvarao kao Zukanović. Zvao me je nekoliko puta dnevno, govorio kako bi trebao odvesti malog negdje. Razgovarao sam sa Mehmedom Baždarevićem koji mi je odmah ponudio Istres. Čuo sam se sa svojim prijateljem Alijem Jildrimom, bratom Aziza Jildrima, predsjednika Fenerbahce. Bili su ga spremni odmah uzeti, ali Zukanović je sve zeznuo. Do malog ionako nikad nisam uspio doći ljutito priča Pašalić.

Još je jedan bh. menadžer bio jako ljut zbog Ibiševića i njegovog, očito jedinog menadžera – Zukanovića. Naime, Menaf Kodro, brat bivšeg bh. reprezentativca i napadača Real Sosiedada i Barcelone, Mehe Kodre, zgotovio je odlazak Ibiševića u Portugal.

Porto je bio sve sredio, dogovorili smo da dečko dođe i potpiše ugovor na pet godina. Ako se pokaže, može odmah igrati, a ako ne, neka ide na posudbu. Međutim, Ibišević se tada možda uplašio nečega, tako da je posao propao.

Predsjednik Hajduka Branko Grgić, iznenada odlazi u Ameriku, na noge Ibiševiću, kako bi ga nagovorio da potpiše ugovor za splitske bijele, ali se vraća u Hrvatsku razočaran, jer nije uspio u svojim namjerama.

Kako su bile i prolazile šanse za transferom, tako je i Ibišević bio jako nestrplji, neznajući da li će ostati u Americi ili će potpisati ugovor za neki evropski klub.

Zukanović vuče posljednji adut, odlazi kod tadašnjeg trenera Paris Saint Germaina Vahida Halilhodžića, u Promajnu i dogovara prelazak talentovanog napadača na stadion Park prinčeva.

Zukanoviću je pomogao Enver Eno Halilhodžić mlađi brat legendarnog trenera i Ibišević potpisuje petogodišnji ugovor sa slavnim francuskim klubom.

U uvodnim utakmicama sa Celtom iz Viga i Juventosom, Ibišević demonstrira turbo nogomet, odigravanja iz prve, otvaranja, realizuje na terenu sve trenerove zamisli i Francuska upoznaje mladu bosansku zvijezdu.

Iz španske Celte odmah reaguju i ponovo preko Dine Pašalića pokušavaju stupiti u kontakt sa Ibiševićem.

Naime, tada je već bilo kasno, jer je mali potpisao ugovor sa Paris Saint Germainom govori Pašalić.

Nakon što je sve dobro završilo, Ibišević potpisao ugovor, a Zukanović dogovorio transfer, nastao je problem oko isplate provizije. Čak je selektor U-21 tima boravio nekoliko dana u Parizu, gdje je razgovarao i sa Vahidom Halilhodžićem i sa Vedadom Ibiševićem.

Ibrahim Zukanović kaže:

Nisam uzeo niti jedan jedini euro, jer je nažalost tako ispalo. Halilhodžić je smijenjen sa mjesta trenera PSG-a, a Ibišević se prema meni počeo ponašati kao prema kakvom balavcu. Nije to razlog što sam ga izostavio s popisa reprezentativaca, već momak nije igrao za svoj tim. Osim toga, nisam zadovoljan njegovim ponašanjem na posljednjim okupljanjima. Protiv Španije, te Srbije i Crne Gore ponašao se kao kakva zvijezda, na sastanke dolazio s vokmenom i slušalicama u ušima. On vjerovatno jeste bolji igrač od mnogih, ali to ne znači da može narušavati atmosferu i moj autoritet selektora pred svim ostalim momcima. Kasnije, kada je otišao u Njemačku, promjenio se nabolje. Shvatio je neke stvari, pa sam ga vratio u mladu reprezentaciju. Ono što je bilo, bilo je, Vedad je igrao dobro i malo nam je nedostajalo da odemo na Evropsko prvenstvo.

Ibišević nakon sezone u PSG, gdje se nije naigrao, ali je zabilježio nekoliko nastupa u La Championatu, te nekoliko odgledanih utakmica Lige prvaka s klupe za rezervne igrače. Halilhodžić odlučuje da je najbolje da Vedad ode tamo gdje će igrati, a to je francuski drugoligaš Dijon.

Mladi napadač počinje igrati, zabijati golove, ali poziv za mladu reprezentaciju više nikad nije dobio. Razočaran zbog takvog odnosa selektora Zukanovića prema njemu, Ibišević je tada govorio:

Ne znam kako bi se postavio. U reprezentaciji igraju neki igrači koji nemaju veze s loptom, dolaze preko ko zna kakvih relacija. Očekivao sam da ću igrati ove posljednje utakmice, da ću vremenom postati i A reprezentativac, ali to se nije desilo. Šokiran sam, ali šta mogu. Nastojim što bolje igrati za svoj klub, a valjda će se neko sjetiti da postojim i opet me pozvati pod nacionalnu zastavu.

Ipak, jedan čovjek nije ga zaboravio. Menaf Kodro ga je pratio dok je Ibišević igrao za francuskog drugoligaša Dijon. Nekoliko puta su se čuli telefonom i dogovorili saradnju.

Menaf Kodro kaže:

Imao sam neke svoje ljude u Njemačkoj i ponudio sam ga Alemaniji iz Aachena. Trener i direktor kluba su ga gledali nekoliko puta u Dijonu i postignut je dogovor. Međutim, Alemanija je morala platiti PSG-u 200.000 eura na ime obeštećenja. Vedad je potpisao ugovor i eto, sada je sretan u Aachenu. Igra standardno, postiže golove.

Na kraju Ibišević kaže:

Možda sam i ja u nekim stvarima ispao naivan, ali kako čovjek stari, tako je i pametniji. Sada imam 23 godine i zaista veliku mogućnost da uspijem. U Alemaniji mi je lijepo, igram standardno, što je velika stvar za mene. Ukoliko ne ispadnemo u 2. ligu, volio bih ostati još jednu sezonu u ovom klubu. Mislim da bi nakon još jedne sezone, bio spreman za veći klub u Njemačkoj, ali i u nekoj drugoj ligi petice. Što se tiče reprezentacije, smatram da imam mjesta u A selekciji i očekuje poziv selektora Fuada Muzurovića za meč sa Norveškom. Bila bi prava stvar kada bi i još neki moji drugovi iz mlade selekcije, prije svih Džeko, Salihović, Ibričić, Maksumić, Baotić i Pandža dobili poziv u najbolju reprezentaciju kazao je Ibišević.

 

Ažurirano Srijeda, 02 Srpanj 2008 17:08