Vlasenica.Info

ZIMA U VLASENICI NEKADA I DANAS

"Pustoš i sablas vlada Vlasenicom. Nema one dječije vreve, nema doživljaja sve je zamrlo, a ja stojim na vrh ledenog sokaka i mogu samo da se prisjećam onih dobrih starih vremena. Tradicije je nestalo, a nestalo je i naših starih dobrih Vlaseničana razasutih po čitavom dunjaluku tražeći za sebe i svoju porodicu spasa pod tuđim nebom i u tuđim državama."

Danas evo, udario neki ledeni sjeverac, hajd` što nosi sve pred sobom, ali i kroz kosti provlači hladnoću. Nena Sejfaginca bi rekla:“Nalet ga bilo, polomi sve“, a danas to u Vlasenici nema ko reći. Samo mogu osjetiti ljepotu tog vjetra sjeverca oni stari i pravi Vlaseničani. Huči postijenje i odnosi hladnoću i jačinu vjetra tamo prema Kladnju. Krenuh prema našim starim, dobrim plaznicima. Tu se nekada i dječija vreva uklapala u zimski ambijent Vlaseničkih sokaka. Sjećam se da su nas uvijek rastjerivali da što manje ukližemo naše plaznike, a mi kada dobro smrkne i vode donesemo da se što više ukliže. Stari Sejfaga Sušić najduže je silazio sokakom. Kaloše na nogama, krombi kaput i fes umotan skupocjenim hadžijskim platnom. Kada god naiđe s jacije namaza mi se sklanjamo, jer je njegova bila zadnja kod naših roditelja, ako bi nas prepoznao, a nekako u isto vrijeme s druge strane Alihodžinog sokaka marširao je kao oficir Meho Hasanbegovć, nizak čovjek s beretkom na glavi, velikim cokulama iznad kojih su virile debele čarape.

A ja evo danas posjetih sve te plaznike, ista slika plaznici spremni, ledeni vjetar duva, ali nigdje nikoga nema. Pustoš i sablas vlada Vlasenicom. Nema one dječije vreve, nema doživljaja sve je zamrlo, a ja stojim na vrh ledenog sokaka i mogu samo da se prisjećam onih dobrih starih vremena. Tradicije je nestalo, a nestalo je i naših starih dobrih Vlaseničana razasutih po čitavom dunjaluku tražeći za sebe i svoju porodicu spasa pod tuđim nebom i u tuđim državama.

Stare dobre plaznike sada su zamijenila moderna klizališta, internet, prestiž i bogata odijela poznatih marki. Ali ništa od ovoga nema svoju čar niti duh, a nekada na našim dobrim plaznicima provodili smo po cijeli dan s jednom kriškom hljeba namazanom bestiljom koja je bila bolja i slađa od bilo kojeg današnjeg rolata.

Nikada više sigurno neće doći onaj prošli vakat koji je uz malo bogatstva nudio neizmjernu radost i zadovoljstvo koje se očitovalo u svakom dijelu naše lijepe Bosne.

Autor teksta: FARUK DURMIĆ uz ispovijest dobrog, starog Vlaseničanina!

Slike arhive: Galerija Vlasenica.info