A A A
Petak, 21 Srpanj 2017
Sjecanje na Vlasenicu PDF Ispis E-mail
Autor bh-news   
Subota, 23 Travanj 2011 10:04

Na šehidskom mezarju Rakita u Vlasenici danas će biti obavljen sedmi kolektivni ukopi i dženaza za 18 identificiranih bošnjačkih žrtava stradalih na području Vlasenice od 1992. do 1995. godine.

Njihovi posmrtni ostaci ekshumirani su iz masovnih i pojedinačnih grobnica Pelemiš, Ogradice kod Vlasenice, Kamenici kod Zvornika, Cerskoj i Debelom Brdu.

Među identificiranim, ove će godine biti obavljen ukop i pet žena, te trojice maloljetnika.

Od ukupnog broja stradalih tokom agresije na BiH 1992. godine, pet posto su djeca. U istom period na području Vlasenica stradalo je osam posto djece. Kada su u pitanju žene njih je u Vlasenici stradalo 17 posto od ukupnog broja ubijenih.

U ranjim jutarnjim satima 21. Aprila 1992-ge godine, okupirana je Vlasenica. Snage Novosadskog korpusa JNA i Vojske i policije RS-a, bez ijednog ispaljenog metka ulaze u grad i zauzimaju sve važnije privredne i društvene objekte.

Četnicke formacije lokalni Srbi dočekuju kao oslobodioce i time se omogućava mobilizacija srbskog življa i početake zločina.

Odmah po okupaciji Srbi, do jučerasnje komšije, privode ljude u zgradu MUP-a po ranije pripremljenim spiskovima. Zaveden je policijski sat, a radnici dobijaju otkaze.

"Ušli su u kuću i počeli tuči muža kundakom, nogama, pesnicama po glavi, i svim dijelovima tijela. Curila mu je krv na nos. Naredili su mu da izađe iz kuće, ne dozvolivši da obuče cipele. Otjerali su ga u kombi, onda su se vratili i počeli mene šamarati, udarati. Nogom su me udarili u kičmu, poslije čega sam pala niz stepenice. Molila sam ih da me ne tuku, jer sam bila operisana, a oni su počeli da psuju i da govore jedan drugome da me siluju. Pitala sam ih imaju li oni majku? Odgovorili su psovkom i riječima:"Hoćeš suverenu Bosnu?" Udarili su me jos nekoliko puta, a potom odveli pred kuću kod kapije da me streljaju. Poslije su me natjerali da ispred kuće legnem potrbuške na asfalt. Iz zgrade su doveli ženu strau oko 70 godina. Počeli su da je tuku. Doveli su tu i Omera, ženu mu, sa snahom i troje djece, i njih su tukli. Onda smo ušli u isti kombi sa kojim je odveden moj muž, pa se vratio po nas. Kombi je krenuo prema kući Šabića, gdje je bila još jedna grupa ljudi."

Domaći četnici, 8. maja 1992. godine, opkoljavaju selo Pijuke i upadaju u selo Durici, udaljeno oko 7 km od Vlasenice i na prevaru okupljaju svoje do jučerašnje komšije, stanovnike sela Pijuci. 

"Prizor koji sam vidjela, bio je stravičan. Glave su bile raznesene. Kod Adema Musića grudni koš je bio izboden na nekoliko mjesta, moj svekar je bio bez očiju. Prije nego što su ih ubili iz vatrenog oružja, tukli su ih cjepkama, probadali i parali noževima. Moja svekrva rekla mi je da je prije nego sto su ga ubili, Gajan Tesić došao kući i rekao mom svekru: "Hajde da se nešto dogovorimo!" On mu je povjerovao i krenuo za njim. Pucalo se sa svih strana, nekako smo prišli lesevima i počeli kopati jamu. Imali smo samo jednu krampu. Kopali smo rukama."

Do sada je u Memorijalnom kompleksu Rakita ukopano 266 vlaseničkih žrtava. Od 1992. do 1995. ubijeno je više od 2.600 Vlaseničana. Samo tri osobe su osuđene za ove zločine.

Predrag Bastah, bivši rezervni policajac, osuđen je na 22, a Dragan Višković, bivši pripadnik Vojske Republike Srpske, na 18 godina zatvora za zločine počinjene u Vlasenici.

Predrag Bastah, zvani Car, i Goran Višković, zvani Vjetar, odgovorni su za hapšenja, premlaćivanja i ubistva civila bošnjačke nacionalnosti u logoru Sušica i na drugim mjestima u Vlasenici.

Obojica su iskazivali izuzetnu okrutnost, silujući pod prijetnjom oružjem, tjerajući i muškarace i žene da puze na asfaltu pri tom im uperivši puške u leđa, kao i kod teških premlaćivanja.

Za zločine Vlasenici u Haagu je osuđen Dragan Nikolić Jenki, komandir osiguranja logora Sušica, na 20 godina zatvora.

Od maja do pred kraj septembra 1992. godine, kroz kazamate logora Sušica u Vlasenici, prošlo je 8.000 Bošnjaka.

IZVOR: bh-news
Ažurirano Utorak, 07 Lipanj 2011 17:28