A A A
Petak, 28 Srpanj 2017
Susica: Zašto se danas, 18 godina poslije, šuti o vlaseničkom logoru smrti PDF Ispis E-mail
Autor Maja Nikolić/FENA   
Petak, 22 Travanj 2011 20:36
Zašto se danas, 18 godina poslije, šuti o vlaseničkom logoru smrti

Vjetrovi Sušice


Logor Sušica; foto: Arhiv

Odvodili su djevojčice od dvanaest-trinaest godina iz logora u stanove srpskim vojnicima. Silovali su ih i ponovo vraćali majkama u logor. Poslije su ih mučki ubijali. Silovanja su posmatrali drugi pripadnici vojske i policije i vikali: "To, Vjetre, to, Vjetre!" "Dok me silovao, tjerao me da mu uzvraćam ljubav i da vrištim. Morala sam da vrištim jer me grizao i tukao", rekla je jedna od žrtvi silovanja u Vlasenici. Vjetar je bio Goran Višković

Autor: Maja Nikolić/FENA
Strahote koje su Vlaseničani preživljavali u logoru Sušica jedva da su ikada dospjele u javnost. Logor Sušica prije 18 godina bio je jedan od najzloglasnijih logora kroz koji je prošlo preko 8.000 ljudi iz cijelog Podrinja, a oko 1.600 ih je ubijeno. Vlaseničani su u logoru znali biti i po nekoliko mjeseci. Tukli su ih, maltretirali i odvodili.

Općinski logor

Nakon što je Vojska Republike Srpske zatvorila Vlasenicu, počela su mučenja koja su Vlaseničani nazivali monstruoznima. Bošnjake su počeli dovoditi u policijsku stanicu i nakon što su uvidjeli da s ljudima više nemaju gdje, osnovali su logor Sušica. To su bile općinske prostorije u koje su dovođeni Bošnjaci iz Vlasenice, a koje su korištene kasnije kao koncentracioni logor. Logor je imao 200 kvadrata prostora s betoniranom podlogom bez ikakvih pregrada. Muškarci su bili odvojeni od žena i djece. Žene i djeca su zadržavani po nekoliko dana nakon čega bi bili deportirani prema Kladnju i Cerskoj. Kroz logor je dnevno prolazilo od 300 do 500 osoba.

"To je bila samo jedna prostorija. Mene su doveli s moje dvoje djece. Bila sam tu nekoliko sati kada sam napustila logor s jednim sinom. Drugog mi nisu dali. Ostavili su ga. Imao je već 18 godina i svako dijete koje je bilo malo naprednije ostavljali su u logoru", priča nam Hanifa Kičić koja je sa sinom Damirom izbjegla tragediju Sušice.

"Ja ni sama ne znam kako sam ja ostavila svog Galiba. Valjda čovjek misli u tom strahu da nas neće ubijati. Imam osjećaj da sam se u tim trenucima luđački ponašala", prisjeća se Hanifa koja je sina Galiba pronašla tek prošle godine u jednoj od masovnih grobnica, a za suprugom Munibom još uvijek traga. Prema pričama svjedoka, svaki dan je bio sve strašniji u logoru.

Vojnici RS-a su vrlo brzo u kući Smaila Durakovića napravili javnu kuću za mučenje i silovanje djevojčica. Uvečer bi odvodili djevojčice i žene starijim vojnicima koji su ih silovali i zlostavljali. Potom bi ih vraćali u logor. Te djevojčice su se u logor vraćale psihički rastresene i bez svijesti. U kući Bedre Dautović, gdje su srspki vojnici stalno dolazili, bio je smješten veliki broj djevojaka. Svjedoci koji su vidjeli ta strašna silovanja govorili su da su čak na terasi te kuće silovali djevojčice od trinaest godina.

Svjedoci iz Vlasenice tvrde da je Predrag Bastah u jednu od kuća doveo sestre Ferhatović i kćerku Time Lelo, koja je imala 13 godina. Vrištanja i krikovi djevojčica su bili toliko jaki da se Vlaseničanima koji su preživjeli tamošnje zločine te slike užasa i danas vraćaju. Habiba Hadžić prisjeća se da je vidjela Gorana Viškovića krvavih ruku kako nekome govori: "Vidi što sam ih se naklao i odoh ih opet klati."

Uloga Radenka Stanića

Vlaseničane danas boli činjenica da za kaznena djela koja su tamo činjena tokom 1992. godine danas imaju sramne presude i mnoge odgovorne na slobodi. "Ja se sjećam da je Radenko Stanić te godine bio neka faca u Vlasenici. Harao je ovuda, a eno ga danas na vrhu države", kažu Vlaseničani koji se ovih dana spremaju na Marš mira - put kojim su bježali vlasenički Bošnjaci. Istina je da je danas Radenko Stanić pomoćnik u Ministarstvu sigurnosti BiH. Istom onom Ministarstvu na čijem je čelu Sadik Ahmetović čijih je na hiljade sugrađana iz Podrinja prošlo kroz zloglasni logor Sušica.

Radenko Stanić u to je vrijeme bio komandir Policijske stanice u Vlasenici. Na slobodi je i Đorđe Ilić koji danas radi kao policajac u Vlasenici, a kojeg je prilikom suđenja Bastahu i Viškoviću jedna svjedokinja javno prozvala. "Nekoliko dana nakon što sam dovedena u logor, usred noći po mene je došao Đorđe Ilić i odveo me u stražarnicu kraj logora. Tu su bili Dragan Nikolić i Goran zvani Vjetar. Ispitivali su me, a zatim udarali rukama i nogama po stomaku i leđima", prisjetila se svjedokinja.

Potom ju je Đorđe Ilić, kako je rekla, "snažno bacio na krevet i držao joj ruke i noge raširene" te "predao" Goranu Vjetru, koji je imao pendrek i koji joj je strgnuo odjeću.

Zbog ovih propusta i manjka volje da se istina i pravda barem nakon 18 godina privedu kraju, Vlaseničani već odavno ne vjeruju da će odgovorni ikada i biti procesuirani. Osobe koje su ubijale, zlostavljale i silovale te strašne 1992. godine po Vlasenici danas rade u SIPA-i ili su u Parlamentu Republike Srpske, pričaju ogorčeni građani. Ti ljudi imaju moć da opstruiraju i privođenje drugih ratnih zločinaca zbog čega se Vlaseničani sve manje odlučuju na svjedočenja. Tvrde da su im svjedočenja prilikom suđenja Draganu Nikoliću, Goranu Viškoviću i Predragu Bastahu donijela sramne presude od 18, 20 i 22 godine zatvora.

Koliko se površno pristupilo predmetu protiv Gorana Viškovića i Predraga Bastaha najbolje govori svjedočenje Amira Topčića kojemu je logor Sušica uzeo sve - roditelje Aišu i Abdurahmana i dva brata Seida i Sulju. "Tužiteljica Sanja Jukić, kad je slala meni poziv, pisalo je u pozivu da povedem svoju majku. Pokazatelj da Tužiteljstvo ne radi nikako ili samo površno je to što je moja majka odvedena, a u pozivu stoji da je povedem. Znači, oni uopće ne znaju ko su žrtve Vlasenice", navodi Topčić koji je te godine imao samo 12 godina.

Zločinci u šetnji

Ovaj logor danas nije priznat od Međunarodnog Crvenog križa, a oni koji su logor uspjeli preživjeti danas su se vratili u Vlasenicu. Svakodnevno susreću one iste ljude koji su ih odvodili i zlostavljali. Prvog Veljka Bašića koga je Sud BiH, nakon podizanja optužnice za zločine protiv čovječnosti, oslobodio krivice iako je od 31. maja do kraja septembra 1992. godine bio odgovoran za funkcioniranje logora Sušica. Imao je kontrolu nad životima preko 1.000 civila Bošnjaka. Danas Veljko Bašić mirno šeta Vlasenicom, a povratnici, odnosno žrtve strašnih zločina, primorani su ga gledati kako uživa u starosti. Te žrtve danas niko ne pita ni kako se osjećaju ni ima li mjesta za njih u nekom drugom gradu da ponovno ne preživljavaju slike ratnih strahota.

Da stvar bude gora, ovih dana su brojne kuće u Vlasenici iz kojih su protjerani Bošnjaci oblijepljene plakatima Milorada Dodika koji je ponovno negirao genocid u Srebrenici, kojem je ratna zločinka Biljana Plavšić velika prijateljica. Dozvolio je da njegovi plakati budu oblijepljeni na bošnjačkim kućama u kojima je prolivena nedužna krv preko 1.600 Vlaseničana.

Na sve ove strahote niti jednog vapaja, niti jedne podrške ni političkih predstavnika iz Republike Srpske koji bi barem zarad svojih glasova u ovo predizborno vrijeme mogli otići u Vlasenicu i uvjeriti se u užase koje povratnici proživljavaju, pa kao ljudi, a onda i kao obećavajući političari čiji "narod zna" potruditi se i inicirati istrage.

Traganje za istinom o Vlasenici ostalo je u rukama nekoliko mladih Vlaseničana, poput Hazima Mujčinovića, Nedima Salaharevića, Dževada Bektaševića, Amira Topčića i Damira Kičića.  

Memorijal u Vlasenici

U Vlasenici se danas održava memorijal "Obilježavanje 18. godišnjice stradanja Bošnjaka u logoru Sušica". 

Organizatori su Medžlis Islamske zajednice u Vlasenici i Udruženje “Porodice žrtava rata Vlasenica 199.-1995“.

Cilj memorijala je odavanje počasti žrtvama i podsjećanje na zločine koje su počinile Vojska i Policija Republike Srpske nad Bošnjacima Vlasenice i animiranje svih meritornih organa da svi odgovorni za počinjeni zločin budu brže privedeni i procesuirani radi zadovoljavanja pravde kao preduvjeta za izgradnju povjerenja i toleranicije među narodima u BiH.

Očekuje se učešće najviših zvaničnika iz političkog i vjerskog života u BiH, diplomatskih i konzularnih predstavnika, predstavnika lokalne zajednice, preživjelih zatočenika logora „Sušica“, članova porodica ubijenih i nestalih žrtava, predstavnika udruženja i organizacija koje okupljaju i pružaju pomoć porodicama žrtava iz cijele BiH te humanitarnih i drugih organizacija.

U „Maršu povratka - putem spasa“ učestvovovat će više stotina osoba iz BiH i inozemstva.   

(DANI broj 693)