A A A
Subota, 18 Studeni 2017
O logoru Sušica i dalje se šuti PDF Ispis E-mail
Autor Maja Nikolić   
Petak, 10 Rujan 2010 14:35

Identifikacija posmrtnih ostataka vlaseničkih žrtava, Foto: Maja Nikolić
Identifikacija posmrtnih ostataka vlaseničkih žrtava, Foto: Maja Nikolić 
Nekoliko mladih Vlaseničana osnovalo je Udruženje Porodice žrtava rata Vlasenica 1992. – 1995.  Cilj im je bio iznijeti istinu o Vlasenici, gradu u kojem je mjesecima djelovao jedan od najzloglasnijih logora Sušica kroz koji je prošlo na hiljade ljudi, i u kojem je na hiljade žena, majki i djevojčica silovano i pogubljeno. 

Danas njih petorica ne samo da su pronijeli glas Vlasenice već su jedni od glavnih oslonaca kako državnom Tužiteljstvu za ratne zločine, tako i Sudu u Hagu u procesuiranju ratnih zločina.

Do prije nekoliko godina o Vlasenici se moglo samo površno čuti iz medija. Godinama je to bilo samo u četvrtom mjesecu kada bi bila klanjana dženaza identificiranim Vlaseničanima stradalim 1992. godine. 

Petnaest godina tako - o zločinima ne progovara nitko. Tužiteljstvo BiH ima tek trojicu osumnjičenih. Kap je prelila čašu 2008. godine kada jedan od njih, Veljko Bašić, upravnik logora Sušica, biva oslobođen zbog godina starosti. 

Hazim Mujčinović, koji je inicjator osnivanja Uduženja Porodice žrtava rata Vlasenica 1992. - 1995., danas se prisjeća početka borbe za procesuiranje odgovornih pred licem pravde.
 „Iznosimo sve detalje u medijima, činimo nekakav pritisak na te tzv. vlastodršce. Valjda tim nekavim pritiskom kroz medijsku pompu, medijsku pažnju, kroz obraćanje sudopvima tužilaštvima, svim agnecijama SIPI i ostalim, jednostavno je nekome došlo u glavu da pokrene se i da kaže: ’Čekajte, tu je ubijeno 2.600 i više ljudi,’“ kaže Mujčinović.

Da će procesuiranje ići sporo, na početku procesa Goranu Viškoviću uvjerio se Vlaseničanin Amir Topčić koji je u logoru Sušica izgubio braću Seida i Sulju, majku Aišu i oca Abdurahmana.

„Tužiteljica Sanja Jukić kad je slala meni poziv pisalo je u pozivu da povedem svoju majku. Pokazatelj da Tužilaštvo ne radi nikako, ili samo površno radi je to što je moja majka odvedena, a u pozivu stoji da je povedem. Znači, oni ne uopšte ne znaju ko su žrtve Vlasenice,“
 navodi Topčić.

Na čelu Uduženja Porodice žrtava rata Vlasenica 1992. - 1995. je Dževad Bektašević. Svakodnevno radi na pronalasku masovnih grobnica, jedan je od glavnih inicijatora pokretanja sudskih postupaka protiv Gorana Viškovića i Predraga Bastaha. Kaže, o logoru Sušica i dalje nitko ne govori. A Sušica je bio regionalni logor kroz koji su prošli Bošnjaci Kalesije, Bratunca Srebrenice, Rogatice, Višegrada, Zvornik, te i brojnih drugih općina. 
Gubitak povjerenja u pravdu i pravosuđe

Za tisuće nedužno stradalih tri presude: Draganu Nikoliću, Predragu Bastahu i Goranu Viškoviću.

„Postavlja se pitanje kako za nikog iz kriznog štaba koji je donio odluku da se prostorije teritorijalne odbrane izuzmu i da se formira taj logor, i da bude uključena i policija, odnosno tadašnja milicija, i vojska, i za nikog iz komandnog kadra još uvijek nikakve optužnice nemamo. I samim tim vidimo da je veo nad Sušicom,“ rekao Bektašević.
Zašto gube povjerenje u pravdu i pravosuđe, Amir Topčić kaže:

Imamo osoba koje rade i u SIPI a koji su ratni zločinci iz Vlasenice, imamo osobu koja je u parlamentu RS koja je bila komandir jurišnog voda. Ti ljudi imaju moć da opstruiraju i privođenje drugih ratnih zločinaca.“ 


Bektašević kaže da se sustavno treba riješiti problem i sve one koji su ubijali i bili vođe logora Sušuca privesti pred lice pravde.

„Veliki broj izjava datih puno ranije pred određenim institucijama koje su egzistirale danas su jednostavno neupotrebljive. Sami svjedoci nalaze se u poznijem životnom dobu, teško se mogu sjetiti,“
 navodi Bektašević
Nedim Salaharević, član Uduženja, kaže da je njihov primarni cilj rasvijetliti svaki zločin. Protekle dvije godine, koliko ta borba traje, shvatio je da će to ići veoma teško.

„Taj glas savjesti suočavanja sa prošlošću nedostaje u Vlasenici, nema ga još, nema ga na vidiku. Bez suočavanja sa prošlošću ne možemo pričati o suživotu u Vlasenici,“
smatra Salaharević.

Jedna od velikih satisfakcija da pravda polako stiže je činjenica da su u jednom dijelu optužnice Radovanu Karadžiću ratna djela koja su činjena u Sušici okarakterizirana kao kaznena djela genocida. 
Foto: Maja Nikolic