A A A
Ponedjeljak, 24 Srpanj 2017
Bastah: Optuženi Vrijeđao Svjedoka PDF Ispis E-mail
Autor BIRN   
Ponedjeljak, 26 Listopad 2009 20:26


26 oktobar 2009  Ibro Osmanović, dodatni svjedok Tužilaštva na suđenju Predragu Bastahu i Goranu Viškoviću, pričao je u sudnici kako je tokom rata u Vlasenici izgubio 36 članova šire i uže porodice, među kojima brata i sestru.

 

Nakon što je svjedok ispričao svoju priču o mučenjima i gubicima koje je pretrpio tokom rata, optuženi Predrag Bastah ga je u sudnici nazvao “lažovom”. Sudsko vijeće ga je upozorilo da ne smije vrijeđati svjedoka. 

“Došao je Bastah – neko ga je zvao Predrag, neko Dragan, a svi Car. On je došao na moja vrata naoružan i u uniformi, bez ikakvog policijskog ili sudskog naloga, i rekao mi da idem s njim i dam neku izjavu. To je bio 22. maj 1992. godine. Ja sam otvorio vrata i krenuo za jaknu i cipele. On mi je rekao da mi to neće trebati i da neće biti drugog poluvremena. Ja sam shvatio da je to kraj mog života”, ispričao je Osmanović.

Državno tužilaštvo tereti Predraga Bastaha zvanog Dragan ili Car i Gorana Viškovića zvanog Vjetar, bivše pripadnike policijskih i vojnih struktura Republike Srpske, za “silovanja, mučenja, protjerivanja i ubistva” Bošnjaka na području Vlasenice tokom 1992. godine.

U optužnici se navodi da je Bastah, zajedno s dvjema neidentifikovanim osobama, 22. maja 1992. godine nezakonito zatvorio Ibru Osmanovića u ćeliju u policijskoj stanici u Vlasenici, gdje je “bio izložen neprestanom maltretiranju i mučenju”.

Svjedok je kazao da ga je Bastah odveo do policijske stanice u Vlasenici, gdje je bio zatvoren u nekadašnji magacin za oružje, i maltretiran.

“Tamo je bilo iscrpljivanje jelom, pićem i fiziološkim potrebama. Jer je toalet bio na drugom spratu i svi koji su išli do druge prostorije pretučeni su”, kazao je Osmanović, koji je nakon nekoliko dana prebačen u zgradu zatvora iz suda u Vlasenici. 

Osmanović je kazao da je u vrijeme zatočenja u zgradi zatvora nekoliko puta vidio prvooptuženog, te je govorio kako je Bastah došao jedne prilike i svojim kamionom odvezao 31 zatvorenika iz zatvora, od kojih su “samo dvojica stigli živi do logora Sušica”.

“Na dan 18. juni, popodne, otvorila se ćelija i bila je prozivka. Tovarili su nas u kamion i vozali neko vrijeme po gradu. Potom su nas odveli do logora Sušica, bivši hangar Teritorijalne odbrane Vlasenice, gdje je bilo zatvoreno oko 550 ljudi”, ispričao je Osmanović.

Prema navodima optužnice, dvojica optuženih učestvovala su u hapšenju bošnjačkih civila i njihovom zatvaranju u Stanicu javne bezbjednosti (SJB) Vlasenica i logor Sušica.

Svjedok Osmanović je u sudnici kazao da je u logoru Sušica nekoliko puta vidio Gorana Viškovića zvanog Vjetar, koji je “odvodio grupe na prisilni rad u Vlasenicu”.

“Lično je on vodio mog brata Hajrudina i drugih 15 muškaraca iz logora svaki dan. Jedan dan brat je držao flašu nakon što se vratio i Goran ga je tjerao da pije tu tečnost iz flaše u kojoj je bila ‘krompirova zlatica’. Tog dana imao je i par čvoruga na glavi i rekao mi je da, ako ga prozovu sutradan, on neće ići jer ga Višković ubi”, dodao je svjedok.

U optužnici se navodi da je Višković između 18. i 30. juna 1992. godine u logoru Sušica tukao kundakom puške, nogama i rukama Hajrudina Osmanovića, kojeg je u nekoliko navrata odvodio na prinudni rad, te je jedne prilike “u staklenu bocu napunjenu vodom stavio nametnike tzv. zlatice, a potom natjerao Hajrudina Osmanovića da popije sadržaj iz boce”.

Svjedok Osmanović kazao je da je iz logora Sušica prebačen u logor Batković u blizini Bijeljine 30. juna 1992. godine, te da je kasnije saznao da su mu brat Hajrudin i sestra Ferida ubijeni u Vlasenici.

“Osim nadoknade materijalne štete, jer sam sve izgubio, tražim i materijalnu i moralnu satisfakciju protiv obje osobe koje sam prepoznao ovdje”, zaključio je Osmanović.

Naredno ročište zakazano je za 5. novembar 2009. godine.