A A A
Nedjelja, 19 Studeni 2017
Kad bi pamet i akademija odlucivala o Bosni PDF Ispis E-mail
Autor Faruk Vele   
Nedjelja, 21 Lipanj 2009 23:01
Čeka nas sudbina Palestinaca!
 

Ideja koja je prije pola godine nastala kao osjećaj "potpunog nedostatka jedne razrađene politike i strategije bošnjačkog naroda", kao i osjećaja potpune nesposobnosti lidera bošnjačkog naroda da odgovore na težak aktuelni trenutak u BiH, uskoro će postati dio historije našeg naroda.

Bošnjački sabor na kojem će najveći intelektualni autoriteti Bošnjaka odgovoriti na velike izazove koji se nalaze pred Bošnjacima i BiH bit će održan neposredno nakon predstojećeg ramazana, krajem septembra ove godine.

Inicijator održavanja Bošnjačkog sabora, ugledni akademik Muhamed Filipović ekskluzivno za "Dnevni avaz" otkriva detalje oko ovog eminentnog skupa, njegovih dokumenata, učesnika, poruka...

U intervjuu za naš list on objašnjava zašto je Bošnjački sabor potreban te ukazuje na stravičan položaj u kojem se danas nalazi BiH i Bošnjaci, govori o srpskoj politici, secesionističkim prijetnjama. Bez ustezanja govori i o međunarodnoj zajednici, njihovoj pogubnoj politici, dešavanjima u SDA, potezima reisu-l-uleme dr. Mustafe ef. Cerića i Havijera Solane (Javier Solana), o Bakiru Izetbegoviću, Sulejmanu Tihiću, Zlatku Lagumdžiji, Harisu Silajdžiću...  

- Ja sam rekao da bismo trebali sazvati Bošnjački sabor zbog vrlo teške situacije u kojoj se nalazi BiH. Ona je naša jedina država, mi nemamo, kao drugi, Srbiju ili Hrvatsku iza leđa. Drugi razlog je teška situacija u kojoj se uopće nalazi naš narod. Zbog svega toga je potreban jedan općebošnjački forum koji bi razmatrao te probleme i mogućnosti za izlazak iz ove situacije. Bili smo u dilemi ko bi bio nosilac tih aktivnosti, jer mi Bošnjaci uopće nemamo institucija kao što Srbi i Hrvati imaju akademiju, univerzitete, matice..., te smo došli do zaključka da bi najbolje bilo da na čelu svega bude Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI). Ima dosta ljudi koji rade na cijelom projektu.

Ko će biti učesnici Sabora? Intelektualci, političari, ulema?


- Na Sabor bi trebali doći ljudi koji znaju misliti, koji su poznati po samostalnom mišljenju, pošteni su i uživaju ugled u svojim sredinama. Na Saboru će, kako je zamišljeno, biti 150 učesnika, i to 100 intelektualaca iz BiH i 50 iz dijaspore, dakle, Sjeverne Amerike, Skandinavije, zapadne Evrope, Australije... Bit će to grupa koja ima snagu. Sve to garantira jedna impozantna grupa intelektualaca koja je okupljena i već radi na pripremi Sabora.

Formirane su ekspertne grupe koje razmatraju pitanje teritorija, proučavaju međunarodnopravni položaj i ustavnopravne probleme BiH, komunikacijske sisteme, ekonomiju, nauku, kulturu i obrazovanje. Oni će proizvesti elaboracije na osnovu kojih će Sabor razmatrati sva važna pitanja.

Ulema i političari bit će gosti. Oni će moći iznijeti svoje stavove, ali neće biti sabornici koji će odlučivati o dokumentima Sabora. Sabor će donijeti deklaraciju i objaviti bijelu knjigu. Ona će jasno ukazati na čemu se temelji legitimitet postojanja Bosne kao jedinstvene države i naša prava kao naroda. Deklaracija će pak pokušati odrediti limite ispod kojih ne bi smjela ići nijedna politika koja misli da predstavlja interese Bošnjaka i Bosne, kao i ono što će zadovoljiti te interese. Naprimjer, deklaracija bi trebala potvrditi kako se ne smije pristati na podjelu BiH ili da se Sarajevo izdvoji kao zasebni distrikt.

Kritičari Sabora tvrde da je takav oblik organiziranja prevaziđen, da je on bio potreban u ratu, ali da danas imamo institucije gdje se trebaju donositi važne odluke. Kako to komentirate?

- Bošnjački sabor neće odlučivati ništa osim što će formulirati mišljenje kompetentnog bošnjačkog intelektualnog foruma. Mi sebi ne uzimamo prava Parlamentarne skupštine. Mi ćemo samo reći šta smatramo kao intelektualni predstavnici Bošnjaka, šta bi za  Bošnjake bilo najbolje. Na to imamo pravo. Ne misle valjda političari da imaju monopol.  

Gdje vode tendencije koje imamo danas? Mnogi posebno upozoravaju na eroziju državnih institucija te značajno jačanje institucija Republike Srpske. Bojite li se podjele BiH?

- Ova situacija u BiH danas vodi ka stvaranju uvjeta da se ratom proizvedeno stanje prihvati kao konačno, legitimno i legalno stanje. Da se pokaže da nema smisla ništa drugo, već da se mora prihvatiti ovakvo stanje kakvo jeste.

To bi praktično značilo da je onaj ko je započeo rat i izvršio agresiju i genocid, prisilno iseljavanje Bošnjaka, uništavanje znakova njihova postojanja, materijalne i duhovne kulture imao pravo i da se sve to njemu isplatilo. Zbog čega do tog dolazimo? Ja pretpostavljam da je zapadni svijet, Evropa prije svega, a potom i Amerika, ostao kod iste strategije koju je formirao Miteran (Mitterand) već 1992. godine, a to je da je rat u BiH isključivo humanitarno pitanje, pitanje preživljavanja muslimanskog stanovništva.

Projekt po kojem bi Srbima trebalo kompenzirati raspad Jugoslavije na taj način da oni taj gubitak namire u BiH još uvijek je živ. On nikada nije osuđen, niti je išta poduzeto da se taj projekt odbaci. Štaviše, nije mrtav ni projekt da se hrvatsku državu osvježi i dopuni zapadnim i jugozapadnim bosanskim teritorijama, odnosno takozvano popunjavanje kifle.

Šta se desilo danas? Mi koji nismo izgubili rat praktično smo u miru predali pola teritorije onima koji su rat započeli i izvršili agresiju na BiH i počinili genocid. Sve što je predviđao Dejton i međunarodna politika kao kažnjavanje zločina i zločinaca bilo je čista farsa. To nije imalo nikakvog efekta za nas. Zapad je uspio uvući ratni bosanski vrh u beskrajnu i besplodnu raspravu koja je imala za cilj da izmijeni ustavno stanje BiH. To je produžavalo rat i iscrpljivalo naše energije. Na koncu, to je dovelo do toga da su naši vodeći ljudi pristali da se napravi sporazum o miru koji je istovremeno postao Ustav kojim je izmijenjeno ustavno stanje naše zemlje, ono s kojim je BiH priznata u svijetu.

Želite li reći da međunarodna zajednica i danas nastoji dovesti Bošnjake pred svršen čin podjele BiH, na radost Srba i Hrvata?

- Međunarodna zajednica je učestvovala u stvaranju stanja podjele u BiH. Ona ne želi da se to stanje izmijeni i da se država BiH, a prije svega Bošnjaci, na čiji račun se vrše ustavnopravne, demografske i kulturološke promjene, dođu do zadovoljenja svojih prava. Naša politika mora biti vrlo skeptična i oprezna prema politici međunarodne zajednice. Ona joj mora postaviti jasna pitanja i zahtijevati jasne odgovore, a ne retoričke konstatacije u smislu: "Mi podržavamo ulazak cjelovite BiH u Evropi". To nije nikakav odgovor na pitanje koje se postavlja pred budućnost Bosne.

Nije li to što govorite uvod u stvaranje nacionalnih državica u BiH, o čemu se, također, uveliko govori. Kakvu ulogu tu igra međunarodna zajednica?

- Čim oni insistiraju na legalizaciji postojećeg stanja, oni ustvari legaliziraju stvaranje nacionalnih državica na ovom prostoru. Pri tome bi se, što je posebno bitno, dvije od te tri nacionalne državice direktno naslanjale na svoje matične države s kojima već imaju specijalne odnose. U sendviču između tih država ostala bi državica s većinskim narodom današnje BiH, to jest Bošnjacima. Ona bi bila izložena eroziji. Naš bošnjački narod bi u takvoj situaciji očekivala sudbina onog koju su doživjeli Palestinci. Da, uvjeren sam da s ovakvim vodstvom mi zaista idemo prema bošnjačkoj Palestini.

Ja mislim da se postepeno stvaraju uvjeti za podjelu BiH. I glavni operator cijelog tog procesa je Havijer Solana, kojeg ja jako dobro poznajem još iz vremena rata i ranijih pregovora. Sve to potvrđuje i činjenica da su visoki predstavnici koje ovdje šalju obični "pikzibneri". To su ljudi koji nikakvu ulogu ne igraju. Svaki onaj koji je pokušao da nešto uradi za dobro BiH vrlo brzo je bio eliminiran.

Da li to potvrđuje i aktuelna politika EU, koja je doslovce izdala aktuelnog visokog predstavnika Valentina Incka (Inzko)?

- Međunarodna zajednica nije izdala Incka. Ona je izdala nas. Izdala je državu BiH. Incko je vjerovatno sasvim svjestan da je on ovdje figura koju drugi pomiču. On nije subjekt događanja. Precijenio je svoje mogućnosti. Nije ovdje u pitanju to što su oni poslali čovjeka da vrši ovdje funkciju, a oduzeli mu pravo upotrebe bonskih ovlasti. Radi se o tome da to pogađa nas.

Izgleda da se u sve to odlično uklapaju stalne secesionističke prijetnje u režiji lidera RS Milorada Dodika? Da li on zapravo samo ispravno osjeti puls međunarodne zajednice?

- Nije stvar u Dodiku. Dodik cijelo vrijeme insistira na onome što on smatra da jeste politika međunarodne zajednice. A to je da međunarodna zajednica želi ovakvu podijeljenu BiH! Ne znamo ko će, na kraju, imati pravo. Dodik ili oni koji imaju iluziju da međunarodna zajednica nama želi pomoći da stvorimo istinsku demokratsku i jedinstvenu državu u kojoj će na cijeloj njenoj teritoriji svi njeni građani imati jednaka prava, državu u kojoj neće biti nacionalnih državica, koje ovdje i nastaju na temelju isključenja drugih nacija.

Cilj Dodika je da komplicira situaciju u BiH. Iz kompliciranja situacije Srbi su uvijek dobivali dosta. To je taktički i metodski postupak koji Srbi uvijek uspješno primjenjuju. Jer, oni nemaju argumenata. Ali, srpska politika je homogena. I Boris Tadić isto misli i postupa. Isto bi radili i ovi iz SDS-a kada bi ponovo došli na vlast. Ne treba imati sumnji u to. U pitanju su nijanse i temperament. Dodik ima Banju Luku, Gradišku, Laktaše, Okučane, voz za Beograd i Dedinje. Poznajem psihologiju tog svijeta, od tamo sam. Lično, ne bih od njega pravio bauk. Kritiku bih adresirao na ono mjesto odakle nastaju problemi, a to je Beograd.

Koji je onda mogući scenarij raspleta situacije u BiH. Mislite da će međunarodna zajednica, nakon svega, ostaviti ovakvo nedefinirano stanje u zemlji ili tek tako dozvoliti podjelu BiH?

- Ne smijemo gubiti iz vida da bi oni mogli povući OHR i jednostavno oprati ruke od nas. Da kažu: "Sada vi rješavajte problem". Mi bismo onda dobili ovnove na brvnu. Time bismo došli u situaciju da odlučujemo ili ćemo se međusobno tući ili ćemo na drugi način rješavati probleme. Oni vjeruju da su se oprali od odgovornosti. Ali, međunarodna zajednica je inicijator Dejtona. To je samo sporazum o miru. Oni su dužni da taj sporazum transferiraju u stanje stvarnog mira, u rekuperaciju države. Ne mogu da se tako povlače. Nemaju prava. Mi trebamo tužiti međunarodnu zajednicu, to jest EU, Ujedinjenim narodima i Međunarodnom sudu pravde u Hagu ako oni odbiju izvršiti svoje obaveze.

Osim toga, mi Bošnjaci ne smijemo više igrati čoček s međunarodnom zajednicom, stalno se povlačiti i tancati. Moramo konačno stati i reći da imamo historijska državna prava, da nam je zemlja međunarodno priznata, ali i prijateljstva mnogih država koje nas mogu podržati. Ne moraju naši političari trčati samo na jedno mjesto da dobiju instrukcije i pamet.

Dobro, ali šta možemo očekivati. Da međunarodna zajednica završi podjelu zemlje?
 
- Oni su secirali na jednog čovjeka u Bošnjaka. Naime, oni imaju Srbe i Hrvate. Međunarodna zajednica će postupati na sljedeći način. Ona će u bošnjačkom narodu, koji je glavna žrtva, naći čovjeka koji će potpisati podjelu. Ona to nije uspjela u jednom potezu. U drugom potezu, također, nije uspjela, jer je njen igrač Sulejman Tihić igrao pogrešnu igru. A taj njen igrač je, prije svega, sebe nelegitimno proglasio predstavnikom Bošnjaka.

On se ne može smatrati legitimnim predstavnikom cijelog bošnjačkog naroda. Mora da koordinira s našim predstavnicima u vlasti i ostalim probosanskim strankama. Suprotno tome, Tihić iz perspektive svoje stranke prisvaja upravljanje cjelokupnim državnim mehanizmom. To se ne može raditi i to nije demokratski.

Dobro, ali Tihić, recimo, ima podršku Amerike. Ona ima bitnu ulogu u budućnosti BiH.

- On se i uzdao u podršku Amerike. Činjenica je da je ta podrška jako važna. Ali je daleko važnija podrška našeg naroda.  Novi predsjednik Obama osudio je politiku prethodne administracije. Bilo je logično očekivati da se ta politika mijenja. Ali, mi moramo ići ususret promjeni američke politike. Moramo ponuditi dobre i konstruktivne prijedloge američkoj politici na osnovu kojih će ona ispuniti svoje namjere da promijeni vanjsku politiku, posebno prema muslimanima i islamskom svijetu.

Trebamo joj pomoći da riješi probleme. A ne da ostane zarobljena uskogrudnom evropskom politikom. Mi moramo, dakle, nametnuti sebe kao faktora, a ne izvršioca. Jer mi ne smijemo nikada zaboraviti da smo mi Bošnjaci najodgovorniji za ovu zemlju. Da smo mi ti koji moramo o našoj zemlji u konačnoj instanci odlučiti. To nam i Amerikanci retorički kažu.

Kako komentirate ponovni izbor Sulejmana Tihića na čelo SDA. Vi ste bili protiv toga.

- SDA je nezavisna stranka. Ona radi šta hoće. No, budući da ona djeluje na sudbinu mog naroda i moje zemlje, ja sam za njen rad zainteresiran. Smatrao sam da vođa jedne stranke koji je lično izgubio na izborima i koji za osam godina vođenja te stranke lično nije napravio nikakav rezultat treba da odstupi. Došlo je do zamora materijala i postoji potreba da se obnovi struktura SDA.

Ne može se obnavljati samo politika, to se mora uraditi i s personalnom strukturom. Bilo bi normalno da nakon dva mandata svaki stranački predsjednik ode s pozicije. To se odnosi na SDP i Stranku za BiH. Mi imamo jedan apsurd. Hoćemo demokratiju, a imamo stranke nekih "osnivača", "baba"... Svaka stranka ima svoga "babu", svoga "kapa"... Ja smatram da je bilo bolje za SDA da se pojavi jedno novo lice.

Tihić je, ipak, suvereno pobijedio...
 
- On je imao sve poluge vlasti. Napravio je takvu unutrašnju strukturu vodstva da je praktično odlučivao o tome ko će biti na vlasti u općinama, kantonima, ko će biti ministar... Ali, stranka je s Tihićem zatvorila svoju budućnost. Ja sam u to uvjeren. Meni je rahmetli Izetbegović govorio: "Profesore, vi na kraju uvijek imate pravo". Tako će i sada biti.

Cijela ta kombinacija s ovim Prudom može samo kompromitirati Tihića lično. A on je vođa stranke. Povećanje njene uloge i utjecaja u životu će se smanjivati. To se već osjeća. U odnosu na bošnjački narod cijenim da će biti potrebna velika obnova političkog potencijala SDA. Trebaju doći novi, mladi i svježi ljudi, sa svježim idejama. Pogledajte, mi imamo tolike sposobne mlade ljude.

Kako komentirate posjete reisu-l-uleme Cerića Sandžaku, zbog čega je trpio žestoke kritike. Zamjerili su mu da dijeli Bošnjake. Da li je bio ispravan potez otići među Bošnjake u Srbiji u vrućoj atmosferi?

- Reisu-l-ulema Cerić je bio dužan da odgovori na poziv Muftijstva sandžačkog i zvaničnog muftije Muamera Zukorlića. Krajnje bi bilo neodgovorno da se on oglušio o poziv jednog muftijstva. Naravno, njega se ne tiče unutrašnji sukob, koji po svojoj genezi nije ništa drugo do pokušaj srpske vlasti da ostvari kontrolu nad Islamskom vjerskom zajednicom.

Smatram da je stvar bošnjačkog naroda u Sandžaku da odluči da li će pripadati Rijasetu BiH ili će sama stvoriti svoj Rijaset. U svakom slučaju nikakav Rijaset mu ne može stvoriti srpska vlast! Jer za to nema nikakvih osnova. Porijeklo Rijaseta u BiH koji je stvorila Austro-Ugarska je potpuno drugo. Tada je BiH bila okupirana. Ne može se vršiti nikakvo poređenje u tom smislu. U tom slučaju Srbi bi, naime, trebali priznati da drže pod okupacijom Sandžak i tamošnje muslimane.

Silajdžića sam podržavao

- Silajdžića sam podržavao. Podržavao sam njegovo protivljenje da se postojeće stanje potpuno legalizira i pretvori u ustavnopravno stanje BiH. To po genezi i po posljedicama na naš narod i državu nije dobro. Što se tiče ostatka njegove politike, ja u to ne bih ulazio.

Naše sve političare smatram inferiornim u odnosu na probleme s kojima se BiH suočava. Oni su svi puni nekih afera. Mogu izraziti svoje žaljenje da su oni, a i Silajdžić, tako duboko zaglibili u nekakve probleme svojih stranaka, svojih operacija i poslova, a da pored njih prolazi voz BiH koji apsolutno ide u nestanak.

Ostanak Lagumdžije na čelu SDP-a je poguban

- Mislim da SDP ima potencijala. Ali, kao što sam kazao da je u SDA potrebno apsolutno osvježenje, ista situacija je i u toj stranci. Definitivno. Apsurdno je da neko kao Lagumdžija 15 godina bude šef jedne stranke, a nema nikakvih rezultata, gubi redovno izbore, oscilira tamo-ovamo i čini čak poteze koji su neprihvatljivi sa stanovišta interesa države BiH. Uprkos svemu, on opet ostaje na čelu jedne vrlo značajne političke stranke. Smatram da je to pogubno.

Hrvati kontroliraju teritorij
koji dva puta nadilazi njihov broj


- Hrvati kontroliraju teritorij koji dva puta nadilazi njihov broj u odnosu na Bošnjake kojima je teritorija uzeta. Treba pogledati u kojim su općinama Hrvati 1991. bili većinsko stanovništvo i koliko je ono brojno pa će sve biti jasno. Osim toga, naši Hrvati su ustavnopravni faktor i u ovoj, ali i u hrvatskoj državi. To je unikatno stanje u cijelome svijetu i nenormalno stanje.

Oni bi morali izabrati. Ako će biti ustavnopravni faktor u Hrvatskoj, neka izvole tamo glasati, ali ne mogu i ovdje glasati. Ne možete biti subjekti dvije ustavnopravne tvorevine. To će sutra i Srbi napraviti. I samo je pitanje kada će i oni iz Srbije i Hrvatske početi glasati kod nas.

Dobrica Ćosić je u zadnje vrijeme veoma aktivan. Izgleda da upravo on suflira Dodiku, Tadiću, Koštunici...

- Ćosić je i dalje potreban srpskoj politici. Pogledajte, Boris Tadić je sin Ljube Tadića. Ljubo Tadić je u krilu Dobrice Ćosića. Ćosić ga je tamo i odveo iz Sarajeva. Oni su vrlo rano pokazali da su nacionalisti, već ranih 60-ih godina. Ja sam ih već tada prozreo i u lice im kazao da su samo obukli partizansku kabanicu te da će se, kada je skinu, pokazati četnička odora.

Pazite, otac formulacije o velikoj Srbiji od Virovitice do Karlobaga i od Bara do Soluna je upravo Dobrica Ćosić. Bio je spreman učestvovati u svim mogućim akcijama da se to ostvari. On je proizveo srpske političare u BiH. Nije Slobodan Milošević ovdje instalirao Karadžia i njegovu ekipu već Ćosić. Ćosić je ratni zločinac, jer je kao predsjednik Jugoslavije postigao sporazum s Franjom Tuđmanom o tzv. humanom preseljenju, koje je u suštini nasilno i ima genocidne posljedice. Učestvovao je u vršenju genocida! 

To je definitivno najmračnija politička ličnost srpskog društva druge polovine 20. vijeka.   Ličnost prošlosti. To što su im on i njegove ideje još potrebni govori da ta srpska politika jeste politika prošlosti i da kao takva ne može uspjeti. Ali, sve ovo Ćosić će nastaviti raditi sve dok Bog ne kaže svoje.

Bakir Izetbegović je izgubio na izborima za predsjednika SDA. Njemu je, izgleda, povrijeđena sujeta? Što mislite da će on uraditi?

- On to ne bi trebao da radi. Zašto da bude razočaran i povrijeđen? Treba da shvati da je i on doprinio ovakvom razvoju stvari, dakle, da je stranka išla ka tom modelu u kojem je jedan čovjek gazda. Prema tome, on bi trebao da se, pošto stranka nije demokratska i nema mogućnosti opozicionog krila kao u svim demokratskim strankama, poveže sa svojim istomišljenicima i osnuje svoj klub u Parlamentu BiH. On ima mandat i još dosta ljudi u Parlamentu koji misle kao on.

Ja bih lično formirao nezavisnu parlamentarnu grupu i vodio politiku koja bi trebala biti prava politika SDA, odnosno autentična bošnjačka politika. Iz te pozicije trebao bi čekati moment da značajnije obnovi stranku.

Mislite da će Bakir osnovati novu stranku?

- Ne mislim da je to rješenje. Ali, Bakir ima rejting i ugled koji je dijelom naslijedio od oca, ali i sam stvorio relativnom umjerenošću. On bi trebao da dobro razmisli prije nego što upotrijebi taj rejting. 

 

Autor: Faruk VELE