A A A
Subota, 18 Studeni 2017
Genocid se nastavlja PDF Ispis E-mail
Autor Handzic Semsudin/Forum   
Subota, 02 Svibanj 2009 23:30
Ono, sto srpski zlocinci nisu uspjeli zavrsiti u ratu, rade to danas u miru. Ono, sto nisu uspjeli, puskom i kamom, pokusavaju to danas, papirom i olovkom. Njihove genocidne namjere ne prestaju.

Svima je poznato, kakve su zlocine Srbi pocinili. Nije mi namjera da pisem o tome.

Bilans, pobijenih, nase opcine je 3601. TRI HILJADE I SEST STOTINA I JEDAN. Nije to cetnicima dovoljno, pa sada pokusavaju izjednaciti zlocine. Njihova danasnja taktika, je proganjanje nasih prezivjelih boraca. Mi ne mozemo da shvatimo, da se sudi i nama. Ne samo njima. Ako, Srbi, uspiju u namjeri, onda ce mo mi umjesto zrtve, postati zlocinci. Kako? Jednostavno! Ako osude Hodzica, uz vec osudjenog Bijelica, Srbi ce to objaviti na sva zvona. Pisace, o navodnim, nasim, lazima o desavanjima u Cerskoj. Ispasce da Cersku, nisu Srbi ni napadali. Ispasce da smo mi napravili zlocine u Cerskoj u kojoj nikada nije bilo Srba. Mahace nam presudom Bijelicu i eventualnom presudom Hodzicu. Ako osude Ahmetovica, umjesto covjeka koji je prezivio GENOCID, imacemo jos jednog Bosnjaka sa nase opcine, osudjenog za ratni zlocin. Cujem da cetnici spremaju jos optuznica, protiv prezivjelih boraca. Mi znamo istinu. Sta nam vrijedi ta istina? Hocemo, li nastaviti kukati, kako nejma pravde u Bosni. Hocemo li svakoga Aprila, pokopati svoje pobijene, prouciti Fatihu i otici. Hocemo li se nastaviti zaliti, kako nisu procesuirani srpski ratni zlocinci, sa nase opcine. Sta mi radimo da ne bude, ovako kako jeste?
 
U Cerskoj su cetnici napravili, stravicne zlocine. Za to nije osudjen ni jedan Srbin. Za logor Susica, osudjen je Jenki. Sudi se Caru i Vjetru. Za zlocine u Cerskoj (zvuci nevjerovatno ali je istinito) sudi se Feridu Hodzicu. Da covjek smakne pamecu. Ako ga osude, onda ispadne da smo mi pravili zlocine u Cerskoj. Biljelic je priznao krivicu. Navodno je tukao zarobljenike i silovao neku zenu. Da su osudjeni Srbi koji su nas tukli i silovali nase sestre, ne bi mogli stati na fudbalske stadione.

Sudi se jusufu Ahmetovicu (zahvaljujuci rodbini i dobrim ljudima) on ima dobrog advokata. Ko je pomogao Feridu? Ako se osude, pomenute osobe, onda ce rezultat biti 3:3. Zaboli me kada samo pomislim na ovo, a moram da napisem. Rezultat nerijesen. Na jednoj strani: Hodzic, Bijelic i Ahmetovic. Na drugoj: Jenki, Bastah i Viskovic. Bas tako!!! Da covjek smakne pamecu. Ja pomenuta lica ne poredim. Boze sacuvaj. Ne mogu se ni po cemu porediti. Poredim sudjenja i presude. To je nasa realnost.

Sta me brine i cudi. Cudi me nase cutanje. Sta se desava u cijoj dusi, ja ne znam. Tesko mi je da priznam, ali mi se cini, da se ponasamo kao i 1992. godine. Samo, gledamo sta se desava oko nas.

Dok Srbi, po medijima i raznim internet forumima, lazu o desavanjima u ratu. Znaju da lazu i opet to nastavljaju. Stalno pisu o tim lazima. Sta, bi tek i koliko pisali, da im se desilo, ono sto se desilo nama. Mi, sutimo! Ako nisam u pravu, vi me demantujte. Moja namjera nije da ih ubjedjujemo, da mi znamo, da oni znaju da lazu. Oni ce nastaviti lagati.

Srpski zlocinci su njima heroji. Pruzaju im sve vidove podrske. Njihove stranice su pune hvalospjeva o njihovim "herojima". Pisu i pjevaju pjesme o njima.

Mi ako sta kazemo i napisemo, ne cinimo to na pravoj adresi. To ostaje na nase dvije stranice. Koliko je interesovanje, vidite sami. O nama pisu drugi. Kada je Dzenaza u Vlasenici. Ne zaboravite da su zlocini u Vlasenici, okarakterisani kao GENOCID. Nas glas se ne cuje. Mi pisma protesta ili podrske ne pisemo. Onda se ja zapitam? Jesmo li zasluzili da nam bude bolje?

Je li to nama dosta pisanja o ratu? Je li to nama dosta, pisanja o pocinjenim zlocinima na opcini Vlasenica? Je li to znak, da zaboravljamo? Je li to zelimo, da odmorimo mozak, od svega? Hocemo li pisati o destinacijama za odmor. Treba i o tome pisati. Treba se i nasmijati. Zivot treba zivjeti. Zivot nije stao. Mi imamo buducnost. Nasa djeca imaju buducnost.

Ako, vas ovaj tekst iritira i mislite da bulaznim i da sam prohlupo, napisite to. Ako vam je dosta i mene, napisite i to. Ja cu otici, kako sam i dosao. Ne zelim da ispiram mozak nikome. Zelim da nas sve animiram. Neko ce reci da se pise o zlocinima. Pise se. Koliko mi komentarisemo ta pisanja? Koliko se cuje i vidi nase misljenje, kroz komantare.

Jos cu se zapitati, nekoliko stvari:

- Zasto, nije procitano nase pismo, podrske, onima koji su posjetili logor Susica. Ili pismo protesta zbog ne procesuiranja, onih koji su pocinili Genocid u nasem gradu.Sa hiljadama nasih potpisa. Logor su posjetile Zene u crnom iz Beograda. One su protestovale zbog pocinjenih zlocina u Susici, umjesto nas.
Zasto je moj prijedlog (davno napisan) o programu posjete logoru Susica, ostao skoro ne primijecen. Ne zelim reci koliko je puta procitan. Mislim na to, jesmo li trebali posjetiti logor ili ne. Malo je bilo komentara. Meni to govori, da mi ne zelimo nista konkretno uraditi.

- Zasto nase pismo podrske, nije napisano i upuceno na adresu Hodzica, Bjelica i Ahmetovica. Njima bi to mnogo znacilo. Ovako se pitaju za koga i zasto su se borili. Pitaju se, ali dobro znaju zasto i koga. Nece oni pokleknuti. Zaboli covjeka, kada ne cuje i ne vidi podrsku od naroda za koji se borio. Nismo, i ne pomazemo ih ni moralno ni finansijski.

- Zasto, mi ne protestujemo, na odluku suda BiH, da pusti vjetra da se brani sa slobode. Zasto sutimo o oslobadjanju Veljka Basica? Ahmetovica, nisu pustili da se brani sa slobode, jer se navodno nije odazvao pozivu za sudjenje. Poziv mu nikada nije ni urucen. Zapitajmo se? Kako je Ahmetovicu boraviti u istim zatvorskim prostorijama sa monstrumom carom?
- Zasto mi ne napisemo pismo protesta, za sve sto nam se desilo 92 i sto nam se danas desava, svim relevantnim faktorima u svijetu i kod nas? Ako mi budemo sutili, Srbi ce pisati o nasim navodnim zlocinima i svojim „herojima“. Ako mi budemo sutili, sutice i drugi i misliti da smo zadovoljni trenutnim stanjem.

Sjetimo se nasih zvjerski pobijenih: oceva, majki, djece, muzeva, supruga, brace, sestara, rodjaka, komsija, jarana, skolskih drugova, bivsih ljubavi. Sjetimo se Sehida, koji su branili Bosnu. Zapitajmo se, da li su oni zasluzili da mi sutimo o njima.

Ako ste da sutimo, necu razumjeti.

"Nije, covjek ono sto misli, vec ono sto cini." (Mesa Selimovic)


Vlasenicki Forum 30. april 2009. Godine Handzic Semsudin Semso
Ažurirano Subota, 02 Svibanj 2009 23:39