A A A
Petak, 28 Srpanj 2017
Identifikovano još 11. Vlaseničana PDF Ispis E-mail
Autor Dzevad Bektasevic   
Ponedjeljak, 30 Ožujak 2009 08:27

Tuzla, 23.03.2009. godine u 08,30 sati u JZU UKC Tuzla, Klinika za pataologiju, prostorije Sudske medicine, Tim za identifikaciju odrzao je sastanak sa clanovima 11. porodica zrtava, koje su predstavnici udruzenja obavjestili i pozvali radi predstavljanja pristiglih DNA-nalaza i odlucivanja o konacnoj identifikaciji. Hodnik od oko 8. kvadrata smijesten izmedju prostorije u kojoj je smjestena Sudska medicina i prijeme prostorije labaratorije Mikrobiologije, u kojem se nalaze 2 klupe za sjedenje, odredjen je kao èekaonica u kojoj clanovi porodice za 11. slucajeva trebaju cekati na svoj red za sastanak na kojem ce nakon 17. godina iscekivanja i trazenja dobiti informaciju o sudbini svojih najblizih clanova koji su nestali i ubijeni pri realizaciji genocidno bolesne ideje etnickog ciscenja Vlasenice od nesrpskog satanovnistva. Opisani skuceni prostor hodnika, govori o pristupu i polozaju koji zavredjuju zrtve i clanovi njihovih porodica. Ovakva sistemaska nebriga i pristup rijesavanju problematike iz ove oblasti govori o tome koliko su porodice zrtava zapostavljene. Nisu rijetki primjeri manipulacije sa sudbinama nesretnih ljudi, i kada zrtve postanu predmetom podkusurivanja za promocije ili rijesavanje nagomilanih problema u ovoj oblasti tek kada postane upitan nastavak prosesa identifikacija.


Koliko je ocita namjera unistenja svega bosnjackoga, pa i tijela ubijenih zrtava, moze se vidjeti na primjeru da je za pojedina tijela pristiglo po 5. DNA nalaza, sto govori o tome da su pocinoci zlocina, nakon izvrsenih pogubljenja zrtava, primjenjivali razne metode kako bi prikrili svoja djela, paljenjem tijela, uznemiravanjem i premjestanjem primarnih grobnica na udaljene i skrivene lokacije. Primjeri ovih radnji koje su zahtijevale angazovanje veceg broja izvrsilaca i tehnike. U relizaciji ovakve zamisli i postupka moralo je biti ukljuceno vise sistematicno uvezanih sluzbi jednog sistema, sto je primjetno na primjeru masovnih grobnica sa lokacija "Ogradice" i "Pelemisi" iz kojih su i tjela zrtava za koje su danas pozvani clanovi porodica. Tim za identifikaciju odredjen Naredbom Kantonalnog tuzilastva, kojeg cine predstavnici Instituta za nestale osobe BiH, MUP-a TK-a, predvdjen je Mr.Tuco dr. Vedom, i zapoceo sa radom u zakazano vijeme bez prisustva predstavnika Tuzilastva. Na zakazani sastanak pozvane su i pristupili su clanovi porodica za sledece nestale osobe:


1. Salaharević (Muhamed) Edin
2. Kičić (Munib) Galib
3. Efendić (Ahmo) Mehmed
4. Efendić (Ibro) Salko
5. Arnaut (Ramo) Selim
6. Hidić (Mehmedalija) Hakija
7. Durić (Hamid) Osman
8. Heljo (Sejfo) Jasmin
9. Huremović (Mujo) Osman
10. Mekić (Haso) Melka
11. Hurić (Himzo) Hajrudin


Salaharevic Edin, 19-ogodisnjak, Bosnjak iz Vlasenice, sa visinom od 203 cm, bio je clan juniorske ekipe Tuzlanske Sloboda -Dite, prilikom osvajanja Sampionata bivse Jugoslavije 1991. godine. Proglasen je za najboljeg igraca tog sampionata. Bio je clan Juniorske reprezentacije Jugosavije i jedan od najtalentovanijih igraca te genaracije. Dosao je Vlasenicu kod roditelja za Bajram 1992. godine i trebao je nakon kraceg odmora da ode za Beograd na pripreme Juniorske reprezentacije Jugoslavije, nije mogao izaci kako je jedne prilike Cedo Vrzina rekao njegovoj majci "Do Drine moze otici, a onda kad tamo dodje sigurno ce niz drinu a nikako preko". Mnogi su pokusavali da spase tog maladog i talentovanog kosarkasa koji je pri cestim posjetama svojim roditeljima imao priliku da kaze " Majko, ni nebo nije tamo tako lijepo, kako sto je to u nasoj Vlasenici". Pokusavali su iz Tuzle iz Beograda i sa raznih strana spasiti ga iz zatocenistva logora "Susica" u kojem je 13.09.1992 godine odvojen od majke i brata te zadrzan zajedno sa ocem Muhamedom. Nasilno odvajanje brata Edina i oca izvrsio je Predrag Bastah zv. Car , a mjene je otrgao od majke i poveo iz prostorija logora vjerovatno da bi me pogubio jer mi je jedne prilike licno rekao:" niko od Salaharevica nece prezivjeti", spasio me jedan uniformisani vojnik koji je pri govoru imao je ekavski dialekt. Ja i majka smo zajedno sa grupom zena i djece upucen iz Luku, pijesice kroz sumu preko minskih polja prema Kladnju. Sudbina je htijela da ja jedini od Salaharevica prezivim golgotu petomjesecnog boravka u Vlasenici u vrijeme bezvlasca i torture nad Bosnjacima. Posmrtni ostaci Edina pronadjeni su na Pelemisima u jednoj grobnici u kojoj su tjela izmjesana i pokusano je paljenjem i premjestanjem da se uniste i prikriju pocinjeni zlocini. Tjelo mog brata Edina, dostojanstveno i jedino nama svojstven nacin bit ce pokopano na mezarju Rakita u Vlasenici dana 25.04.2009. godine, a dok na odgovor o sudbini mog oca Muhameda jos moram da sacekam, rekao je Nedim prilikom podpisivanja zaposnika o identifikaciji za brata Edina.


Kicic Galib, 18-ogodisnjak je dana 13.09.1992. godine u nocnim satima sa majkom i bratom iz kuce nasilno istijeran i kombi vozilom zajedno sa komsijama iz ulice odveden u logor "Susica" . U prostorijama logora "Susica" odvojen je od porodice i zadrzan. Mene i majku su sa grupom zena i djece odvezli do naselja Luke i uputili pjesice preko sume i minskih polja prema Kladnju. Ubistavima komsija kojim sam prisiljen da prisustvujem drzeci svijecu, dok su oni ubijali, kao djecak od 12. godina, nikad nemogu zaboraviti. Zelja mi je da pronadjem jos tjela oca Muniba i daidze Hasana koji su takodje ztrve zlocinackog poduhvata nasih komsija i iste dostojanstveno sahranim u Vlasenici . Ovu pricu ispricao je Damir prilikom identifikacije tjela brata Galiba.


Mog sina Efendic Mehmeda koji je imao 18. godina, zajedno sa njegovim ocem Ahmom i jos 6. amidza , nase komsije odvele su u logor "Susica". Rezultat njihovog odvodjenja i boravka u zloglasnom logoru evo danas je vidljiv. Tjelo mog Mehmeda je pronadjeno na Pelemisima, nedostaju odredjeni djelovi, kazu da su pronadjeni i tragovi gorenja. Bila sam prisutna odvodjenjima, poznata su mi lica koja su to cinila, vjerujem da ce uskoro i njih pravda sustici, ispricala je pricu majka Asa, kojoj je greskom administracije upisano to ime namjesti imena Hasa.


Salko jedan od 7. ubijene brace Efendica, odveden je od kuce iz Vlasenice u logor "Susica" dana 10.06.1992. godine. Odvodjenje su izvrsili nase komsije, znaju se njihova imena, oni se i danas slobodno krecu i uzivaju u zivotu, a mog muza su nakon boravka u logoru Susica premjestili na Pelemise gdje su ga maltertirali i tjerali da radi fizicke poslove te na kraju su ga tu i ubili. Hocu da njegovo tjelo sa ostalih 7. ubijenih brace bude sahranjeno u Vlasenici Ispricala je Ismeta supruga ubijnog Salke.
Arnaut Selim, i jos dva brata odvedena u od svojih kuca u logor "Susica". Selim je poslednji put kako zatocenik u prostorijama logora vidjen 13.09.1992. godine kada su njegovu suprugu Hasibu sa djecom protijerali iz Vlasenice. Ubijen je na Pelemisima i za njega je doslo 5. nalaza DNA. To je strasno sta su nam uradili, svoje zvjerske nagone pokazali su kroz pokusaj unistenja tjela moga brata, rekao je brat Ahmo, koji je potpisao zapisnik o identizikaciji. Zelim da se Selimovo tjelo sahrani u Vlasenici a da se pored njega ostavi mjesto za tjela jos moja dva ubijena brata.


Hakija Hidic zajedno sa suprugom Nadjom i malodobnim sinom odveden je iz porodicne kuce u Vlasenici, u logor "Susica", nakon 12. dana provenih u logoru Hakiju su zadrzali a mene sa dijetom u grupi zena i djece deportovali prema Kladnju. To je bilo 04.06.1992. godine kada sam poslednji put vidjela svog supruga. Njegovo tjelo je pronadjeno u grobnici na Pelemisima. Bio je cestit i izuzetno cijenjen u Vlasenici, dobar suprug, roditelj i prijatelj, nikom nije nista nazao ucinio, a evo sta mu se desilo, ispricala je svoju pricu Nadja supruga identifikovanog Hakije.

Duric Osman, prilikom etnickog cišcenja u naseg sela Durici, zarobljen je 06.06.1992. godine i odveden u logor "Susica" u Vlasenici.Do danas nisam imala informacija o njegovoj sudbini. Njegovo tjelo je pronadjeno u masovnoj grobnici "Ogradice" u kojoj se nalazi veliki broj ljudi koji su poslednji put vidjeni u logoru "Susica", rijeci su Fate , koja je dosla da identifikuje tjelo brata Osmana.


Jasmin Heljo, r. 1973. godine, je dana 09.09.1992. godine oko 23. sata iz kuce nene Dervise gdje se krio, od strane Cara i sina poznatog Vlasenickog frizera, odveden u logor "Susica. Sutredan su dosli i po nenu i Mehu Heljo te i njih odveli u logora da bi Dervisu sa grupom starih deporovali prema Kladnju. Jasmin je tad bio ziv i ostao je sa vecom grupom muskaraca u prostorijama logora. Ispricala je kroz suze majka Ifeta, koja je odlucila da Jasminovo tjelo sahrani u Vlasenici.


Huremovic Osman, 65-ogodisnji uzorni mjestanin naselja Toplik, zarobljen je u svojoj kuci prilikom etnickog ciscenja naselja Toplik- Vrtace 02.06.1992. godine. Njegovo odvodjene koje smo mi gledali iz obliznje sume gdje smo se krili, su izvrsili nase komsije Srbi, sa kojim se moj otac druzio.Tjelo je ponadjeno u grobnici u Ogradicama u kojem se nalazi mnogo zatvorenika logora "Susica"u kojem je bio i moj otac. Pored oca ubijena su mi dva brata i sestra. Za sestru Jasminu jos nista neznam. Zelja mi je da se tjelo oca pokopa na Rakiti pored vec identifikovane i ukopane brace. Ispricala je svoju sudbinu Tima pri podpisivanju zapisnika o identifikaciji za oca Osmana.

Mekic Melka, starica od 80. godina okupacijom Vlasenice u aprilu 1992. godine ostala je u svojoj kuci. Dana 20.06.1992. godine odvedena je u nepoznatom pravcu i do sad nismo imali nikakvih informacija o njenoj sudbini, rekao je Eniz prisustvujuci identifikaciju tjela nene Melke.


Huric Hajrudin iz Sadica kod Vlasenice, izbjegao je smrt prilikom napada na nase selo, prilikom kretanja kroz sumu u rejonu Kljestana ubijen je 02.10. 1992. godine. Ja i moj sin Jasmin zarobljeni smo 02.06.1992. godine u Piskavicama i odvedeni u logor "Susica". Tu sam zadrzan 26. dana, a nakon toga prebacen u logor Batkovice, da bi nakon duzeg boravka bio razmjenjen. Sin je Jasmin koji je ima 16. godina ostao je u Vlasenici i nikad o nejemu nista nisam saznao, ispricao je Hilmo potpisujuci zapisnik o identifikaciji brata Hajrudina.
Za svih 11. identifikovanih tjela porodice su se izjasnile da zele tjela svojih najmilijih pokopati na mezarju Rakita u Vlasenica dana 25.04.2009. godine.
Sledeci termin za identifikaciju zrtava iz Vlasenice zakazan je za 27.03.2009. godine u prostorijma JKP "Komerotavni centar" u Tuzli, u kojim je uz pomoc Crvenog krsta uredjene namjenske prostorije za identifikaciju posmrtnih ostataka.

Dostavljeno: - www.vlasenica92-95.ba - Arhiva

PREDSJEDNIK

Ažurirano Četvrtak, 02 Travanj 2009 06:47