Vlasenica.Info

DA NE OSTANE NE ZABILJEŽENO ZAPISANO JE U VREMENU

U ranu zoru neke tamo daleke 1979.  godine pjevali su maturanti:

'' Vlasenico moj voljeni grade'',  sve od Lovca do Putnika sve se zove Vlasenica; Prolamali su se piskavi polumladalački glasovi i dobijali svoj eho odbijajajuči se od Viselačkog Podstijenja odlazeći negdje u nepoznato. Zagrljeni držeći se čvrsto za ruke mislili su da su najjači, najbolji, da je njihov cijeli svijet i zauzimali su poprečno cijelu ulicu Marsala Tita. Nigdje žive duše, polumrak.  Tek negdje u daljini iz suprotnog pravca probijala se krhka silueta približavujući se ešalonima maturanata. Iako pod dejstvom alkohola nikoga momci ne bi pustili da prodje niti bi se bilo kome sklonili jer njihov je grad njihov je cijeli svijet tog jutra. Ipak utihnu pjesma. Sablas zavlada,  a onda se prolomi glas: ''To je naš Mujaga poštar, srdačni pozdravi, poštovanje za našeg Mujagu, izvolite gospodine, prodjite, špalir se raskinu! I mislim dan danas da  je samo naš Mujaga mogao raskinuti taj špalir, jer ni milicija ni Bajro komandir ni Spasoje ne bi mogli proći, a Mujaga prodje i to s poštovanjem uz tihe Mujagine riječi nek Vas Allah djeco uputi. Krenuo je naš dobri Mujaga na rani sabah i to sam od hiljadu Vlaseničana da otvori nečujno džamiju i da se pomoli Allahu ne samo za sebe nego i za sve Vlaseničane,  jer takav je to insan i dan danas.

Da li je Mujagina dova primljena? Allah najbolje zna. Ali i mi evo znamo da su mnogi tadašnji maturanti sada zreli ljudi u islamu i sa pet vakata namaza suprostavljajući se bujici i svjetini koja dolazi. Pa zar da Vlasenica živi i u njoj naš Mujaga,  a da ostane nezabilježeno; Nemože,  ta krhka starina sa beretkom uvijek na glavi ništa se promijenio nije. Šibalo ga je nekoliko režima ali kako on kaže ovaj zadnji bi najgori. U vrijeme Tite i prije Tite i dan danas Mujaga se promijenio nije samo su se mjenjali oni oko njega. U vrijeme bivše Jugoslavije bio je rijetko pismen čovjek i to bio glavni poštar u sred čarsije. Pričali su mi da je u zimskom periodu nosio rukavice samo do pola prstiju kako bi lakše mogao brojati pare za penziju i dijeliti poštu. Kažu da su ga uvijek pratila djeca koja su simpatično pitala ima li sta Mujaga, a on bi odgovorio:''Piše se'' ali ne svima pa bi bio pobjednik tog dana kome Mujaga kaže piše se očekujući da će mu tog dana stići radosna vijest ili neka pošta.