Genocid u Vlasenici: - 3000 Ubijeno - 620 Potvrđeno putem DNK-a - 117 Lokacija na kojim su tijela nadjena - 16.000 ili 90% Muslimana iseljeno - Džamija minirana nakon 100 godina postojanja - Koncentracioni Logor Sušica, Zlostavljanja, Silovanja, Mučenja, Protjerivanje - Sela etnički očišćena; Zaklopača, Drum, Piskavice, Pijuke, Durići, Džamdžići, Cerska... - Ratnih zlocinaca osuđeno: 3
Crko Zoran Jovanović "Glanovnja" - Ratni Huskac i Rusioc Hajrija Dzamije
Autor Sanel Babic, Klix.ba
Nedjelja, 14 Srpanj 2013 14:10
Bivši šef Drinskog korpusa - Informacijski servis; Zoran Jovanović "Glavonja"
Gdje su danas ratni huškaći...
Boro Kontic o njima je napravio i film - "Godine koje su pojeli lavovi"
Neki su svoj ratni put zavrsili u Zvornickom jezeru a neki i dan danas slobodono setaju Bosnom i Hercegovinom, cestitaju nam Bajrame, a u ratu smo za njih bili "dzihad" ratnici i ustaska soldateska. Drugi predavaju na sveucilistima i svoje iskustvo dijele sa omladinom ... treci stoje u upravnim odborima javnih emitera, ili nisu nigdje makli od svojih prijeratnih i ratnih pozicija...
Jedan od njih je Zoran Jovanovic "Glavonja", iz Vlasenice
Zoran je nekada ucio fiziku, bio nastavnik, animator u narodnom Univerzitetu Vlasenica, pa clan i glavni urednik "Vlasenickih Novosti". Vazno je napomenuti da nikada nije zavrsio novinarstvo. Neposredno prije rata postaje clan medijske masinerije SDS-a na celu s' Rajkom Dukicem i jedini koji nije govorio o kriminalu ovog zadnjeg i njegovim sumnjivim poslovima. Tada je mocni Rajko, onaj sto je u Sarajevo podigao barikade nakon referenduma, bio glavni finansijer SDS, direktor Boksita iz Milica a to je i danas, ali o njemu cemo detaljnije nekom drugom prilikom.
Pocetak rata, u Vlasenici ubijaju i protjeruju Bosnjake, a mnogi ce zavrsiti u logor Susicu. U tom prljavom poslu ucestvuje i Zoran, prema izjavama svjedoka odgovoran je za ubistvo Esada, Senke, Nedima i Mense Sahinpasica. Tada od jednog Bosnjaka krade jedno mocno oruzje, video kameru, koju ce u ratu iskorisiti za ovo:
snimke gledajte pazljivo, vidjecete mnoge ratne zlocince, a vecina njih je danas na slobodi..
Zoran mali Geobells
Snimci agresora, ratni huškač Zoran Jovanović "Glavonja": Propaganda o Vlasenici i Vlaseničanima
Do danas Zoran je zivo u Vlasenici, postao "pisac" , i negator Genocida u Srebrenici.
Ovde ima materijala za Slobodnu Bosnu, 60 minuta, neka pocnu malo detaljnije istrazivati o njima, otvorice jednu Pandorinu kutiju u koju vjerujem da su umijesani oni isti iz '91-'92 ( vidi gore).
Mislite da je ovo samo slucajno , da se radi o pojedincima..i da niko ne stoji iza razno raznih Trifkovica, Galijasevica, Malica...
Vratimo se malo Zoranu na kraju:
Dana 22 Decembra 2006, gradjani Vlasenice optuzuju ratnog zlocinca kako slijedi:
JOVANOVIC ZORAN, na osnovu individualne krivicne odgovornosti (clan 7(1) Statuta Tribunala) optuzujen za:
- Ubistvo vezano sa likvidacijom Esada, Senke, Nedima i Mense Sahinpasica (krsenja zakona i obicaja ratovanja, Clan 3) - Ucestvovanje u nezakonitom zatocenju i necovjecnom postupanju sa civilima, bosanskim Muslimanima - Necovjecno postupanje (teske povrede Zenevskih konvencija iz 1949., krsenja zakona i obicaja ratovanja, zlocini protiv covjecnosti) - Progon na politickoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi (zlocini protiv covjecnosti, Clan 5.)
Sada dolazi i najinteresantniji dio. Taj "Alexander Dorin" kojeg Zoran Jovanovic "Glavonja" spominje ( inace poznati negator Genocida, Srebrenica Genocide Blog: ALEXANDER DORIN - GENOCIDE DENIER http://srebrenica-genocide.blogspot.com ... ocide.html ) nije nikakav Svajcarac, Nijemac, nego je pseudonim iza kojeg se krije srbin Boris Krljic
Nekada je zivio u Baselu, danas je izgleda u Njemackoj. A u Njemackoj ova dvojica su zajedno bili i na sajmu knjige gdje su prezentovali to svoje "djelo". Nebi to mogli da Srbija nije bila zemlja domacin , a oni koji su bili na sajmu svjedoci su mnogih burnih negodovanja zbog slicnih genocidasa, koji su iskoristili sajam za prljavu propagandu...
Cijeli život su me učili da se ne radujem niti čijoj smrti, niti tegobi, ali ali ovom (do dana danas zakonom ne kažnjenom) Ratnom Zločincu Zoranu Jovanović-u "Glavonji", se radujem i te kako.. jer ima Boga. Ima Boga ne samo za njega, nego i za sve ostale Ratne Zločince koji se i dan danas slobodno šetaju Vlasenicom i Bosnom. U Vlaseničkim krugovima se dugo znalo da je ON lično bio organizator i izvršioc miniranja 100-godišnje "Hajrija Dzamije" u Vlasenici. A kao novinar, bio je i izvor mnogih propagandnih četničkih izvještaja iz agresorskih dana, kao ovaj npr.;
Da bog da sudbina svim Ratnim Zločinacima ista bila. Amin.
Sanel Babić
---------
Sejda Hujdur · Defektoloski fakultet: "Konacno, da se jedan morbidni, umisljeni, sa izvitoperenim umom, novinar i publicista, koga je odhranila Vlasenicka, carsija, milovali i njegovali, vlasenicki ocevi i majke, ciji je otac pobjegao, sa opljackanim stvarima, njegove, pokojne majke Biljane, skonca i bude protjeran iz zivota, kao sto su hiljade njegovih, komsija pod njegovom rezijom, na najsvirepiji nacin, umoreni i likvidirani! To carsijsko dijete, vise su prali, hranili, davali novac Bosnjaci, nego iko drugi! Dok je majka Biljana radila na poslu, njega je prala, hranila i njegovala Kana Sahimpasic, njen Osmanaga, omogucio da svaki dan ide u kino u kome je radio, a njihovi sinovi Esad, Senahid, Netko, milovali, druzili se sa njim, stitili ga onako debela, da ga druga djeca ne zarijevaju! Izrastao je tako njegovani, tapsani, milovani Zoran u jednog monstruma, koga nije zapamtila, nasa carsija! Bila sam i ostala prijatelj sa njegovom majkom Biljanom i kao sestra, dijelila sve sa njom! Bila mi je bliza od mnogih moji sugradjanki! Brinula se o mojoj majci i tetkama, za vrijeme boravka pod okupacijom u Vlasenici, za vrijeme, njihovog logorovanja u Susici! Nije mogla svog monstruma, obuzdati i kontrolisati jer je on bio nalik na oca, koji ga je jos dok je imao tri godine napustio! Taj monstrum, pred pocetak ovog rata, ciji je i on bio kreator, objavio je u svim novinama, bivse Jugoslavije, a narocito u Oslobodjenju, da je moj muz MEHMED KAVAZBASIC I MIRSAD KAVAZBASIC, SA PORODICAMA OTISLI U TURSKU I OD PRODATOG ORUZJA OTVORILI FABRIKE! Ta gnusna laz, kostala je moju a i djeverovu porodicu nevidjenih problema! Mirsad Kavazbasic, sa suprugom Nairom, je ostao na svom ognjistu da brani domovinu, sa sestrom i njenim sinovima, i njegove kosti su prije dvije godine identifikovane i ukopane u POTOCARIMA! Ja sam zavrsila u Sarajevu, gdje sam tesko ranjena 9. januara l994.godine, i operisana u UMPROFORU- u, od Francuskog ljekarara Dimena, koje je snimke objavila Srna, koja je imala vise informacija, iz Sarajeva nego mi! Moja i djeverova malodobna djeca, zavrsila su u Mariboru, u prihvatnom centru! Tako su sve njegove, price, publikacije i monstruozna knjiga napisane na lazima, koje nikad nisu bile niti ce biti!
SNIMIO JE ZORAN SLIKE SA ODSJECENIM GLAVAMA I UBIJENIM I NAKAZENIM TIJELIMA, NASIH VLASENICANA, KOJE SU SNIMLJENE POSLIJE NAJVECEG POMORA I UBISTVA SVIH ZIVIH STANOVNIKA, NASIH MAHALA, NAKON SMRTI NA CERSKOM RATISTU SINA BRANE DRAKULICA I POSLAO PUT SVIJETA VIDEO KASETU, SA NAZIVOM EVO STA RADE ALIJINI MUDZAHEDIN RATNICI! KAD JE KASETA STIGLA, DO SVAJCARSKE, JEDNA NASA SUGRADJANKA JE POZNALA ZUMRE SALAHAREVIC GLAVU! ETO TAKO JE NAS IZROD I MENTALNA NAKAZA PISAO I PRICAO O NAMA! PRIJE RATA OSNOVAO JE REFORMISTICKU STRANKU I GLAVNI, AGITATOR JE BIO BEAZ TIHIC! SVE JE NAS BEAZ POSTENO I CASNO ODRADIO ZA NASEG ZORANA I SOLIDNE REZULTATE POSTIGAO ZA ZOKU! ALI KAD JE KRENUO RAT, ON JE ZABORAVIO SA SVOJIM IZOPACENIM UMOM, JER NIJE IMAO EGA DA GA PRIKRIVA, I DOZVOLIO DA SE UBIJE TIHIC BEAZ, AJKA, DINKO I BAKIR! CITAVA MAHALA SE ORILA OD NJIHOVOG UMIRANJA, ZORANA NIJE BILO! TO SU U NJEGOVOM POTISNUTOM IDU BILI SRBRI, A NE TIHICI! ZA MNOGE VLASANICANE, SI TAMNA I NAJSRAMNIJA MRLJA VLASENICE, JER SI BIO GORI I OD JENKIJA, I OD BASTAHA CARA I SVIH DRUGIH! KOJE CE STICI ZASLUZENA KAZNA AKO NE OD ZAKONA ONDA OD BOGA!"
Ko su srpski fašisti koji su ubijali Bošnjake u Srebrenici i Vlasenici
Autor Bošnjaci.Net
Nedjelja, 19 Svibanj 2013 17:50
Ko su srpski fašisti koji su ubijali Bošnjake u Srebrenici i Vlasenici (Da se ne zaboravi!)
Tokom dvodnevne Međunarodne naučne konferencije “Genocid u BiH - posljedice presude Međunarodnog suda pravde”, koji je u organizaciji Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava - održan 10. i 11. jula u Potočarima u Tvornici akumulatora (bazi pripadnika Holandskog bataljona UN-a” tokom 1995.g), među 70 historičara, istraživača i naučnih radnika, učestvovao je i Avdo Huseinović, autor knjige “Dželati naroda mog”. Huseinović je u svom referatu pričao o pripadnicima Desetog diverzantskog odreda Vojske Republike Srpske, vojnicima koji su bili pod direktnom komandom generala Ratka Mladića i koji su vršili masovna strijeljanja srebreničkih Bošnjaka tokom jula 1995.godine.
09.jula, Huseinović je u mjestu Mravinjci kod Nove Kasabe (na stotinjak metara od kobne putne komunikacije Vlasenica-Zvornik koju hiljade Srebreničana nisu uspjele preći) u sklopu manifestacije “Marš mira –put sloboide”, pred nekoliko hiljada ljudi promovisao knjigu “Dželati naroda mog” a promotor je bio Sadik Ahmetović. Inače, na samoj konferenciji 10. i 11. jula pored mnoštva učesnika, prisutni su bili i gosti Diana Wallis, podpredsjednica Evropskog parlamenta, Baronesa Sayeeda Warsi, članica Britanskog parlamenta, Jelko Kacin, član Evropskog parlamenta, Haris Silajdžić, član Predsjedništva BiH, Selmo Cikotić, ministar odbrane BiH, akademik Muhamed Filipović, sandžački muftija Muamer ef. Zukorlić… Objavljujemo cjelokupna sadržaj Huseinovićevog referata koji je sve prisutne ostavio bez daha.
-14. godina je prošlo od krvave “Krivaje 95”. Naime, tako se zvala operacija iz koje se jula 1995. godine izrodio najveći genocid na evropskom tlu, nakon Drugog svjetskog rata. “Srebrenički džehenem” nije preživjelo preko 8000 nevinih Bošnjaka. Njihova smrtna presuda je bila samo to što su bili bosanski muslimani, što su se drugačije Bogu molili, drugačija imena nosili, što mrziti nisu umjeli… Da bi počelo ozbiljno preispitivanje prošlosti, prvo se moraju znati činjenice. One su ovdje jasne kao najvedriji bosanski dan. Imena zločinaca rijetko izgovaramo. Javnost ili ne zna ili neće da zna, ko su ljudi koji za nekoliko dana tokom krvavog jula 1995. godine, pobiše Bošnjake srednjeg Podrinja. Čak i epitet zločinac sve se rjeđe izgovara. Kao da nas je strah da ne uvrijedimo te zvijeri.
Želim da ovom prilikom skrenem pažnju i da sa ovog mjesta pošaljem “verbalnu i pismenu potjernicu” koja me često proganja. Ta potjernica se odnosi na ljude koji danas slobodno šetaju BiH, Srbijom i Crnom Gorom, Evropom…, a lično su pritiskali obarače u krvavom poduhvatu strijeljanja hiljada srebreničkih Bošnjaka tokom kravog jula, prije 14. godina.
O njima se danas ne priča. Kao da su nas “natjerali” da ih šutnjom amnestiramo za najveće evropske zločine, nakon Hitlerovih. Oni su pripadali jedinici koja se nazivala Deseti diverzantski odred i koja se nalazila pod ličnom komandom Glavnog štaba Vojske Republike Srpske. Tokom haškog procesa i jedan zločinac tipa Vojislava Šešelja se zgražavao nad krvavim pirom, pripadnika 10.diverzantskog odreda.
-Masakr u Srebrenici je sramota za Srbe. Mi smo znali da je strijeljanjem rukovodio komandant Desetog diverzantskog odreda Vojske RS Milorad Pelemiš, zajedno sa Dominikom Petrušićem... Oni su direktni krivci i najodgovorniji su za strijeljanje muslimanskih zarobljenika u Srebrenici - rekao je u haškoj sudnici zločinac Šešelj.
Mada je operacija “Krivaja 95”, predvođena Drinskim korpusom Vojske Republike Srpske, započela 06.jula 1995. godine, krvnici Milorada Miše Pelemiša, komandanta 10.diverzantskog odreda Vojske Republike Srpske, pojavili su se u okolini Srebrenice 10.jula na isturenom komandnom mjestu Pribičevac, na dan prije konačnog zauzimanja “Zaštićene zone UN-a Srebrenica”. Pelemišovi zločinci su dovedeni sa jasnom namjerom da realizuju ranije osmišljeni projekat i da budu egzukutori zarobljenih Srebreničana.
11.jula 1995. godine, general Radislav Krstić, u to doba još načelnik štaba Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske, naredio je Pelemišu da sa jedinicom “Drinski vukovi” među prvima uđe u Srebrenicu. Pukovnik Petar Salapura, načelnik Obavještajne službe Glavnog štaba Vojske Republike Srpske bio je direktno nadređeni ovoj jedinici prilikom ulaska u srebreničku kotlinu. Još prije operacije zauzimanja Srebrenice, Milorad Mišo Pelemiš je bio čovjek čije su ruke bile dobro okrvavljene ubistvima nevinih ljudi u Vukovaru i području opštine Vlasenica. Krajem 1991. godine, odlikovan je ukazom Predsjedništva SFRJ ordenom “za zasluge na vukovarskom ratištu”, a za zločine nad Bošnjacima ukazom Radovana Karadžića dobio je Orden “Miloša Obilića”. Od nekoliko desetina pripadnika ove zločinačke jedinice, koja je 14.oktobra 1994. godine formirana u Bijeljini po direktnoj naredbi generala Ratka Mladića, za masovna strijeljanja hiljada srebreničkih Bošnjaka, do sada su uhapšena samo dva zločinca, i to dvojica bosanskih Hrvata. Prvo, Dražen Erdemović koji je u Haagu osuđen na 5 godina i Marko Boškić, koji je uhapšen krajem avgusta 2004. godine u Americi, a 22.novembra 2006. godine osuđen također na 5. godina pred američkim sudom. Tužioci su rekli da je Boškić priznao da je bio pripadnik vojske bosanskih Srba i da je pomogao u pogubljenju 1.200 muslimanskih muškaraca u Srebrenici. Oni također kažu “da vjeruju da je Boškić lično odgovoran za ubistvo 100 ljudi”., što znači da je za svakog strijeljanog dobio po 18 dana zatvora. Zločinac Marko Boškić se tokom svog boravka u Americi u Bostonu, isključivo družio sa preživjelim Srebreničanima, a “najbolji prijatelj” mu je bio izvijesni Hasan, kojem su Boškić i ostali zločinci ubili 29 članova familije.
Šta se dešava sa ostalom zločinackom bandom koja je bila u sastavu Desetog diverzantskog odreda? Ništa, osim što bezbjedno se šetaju Bosnom i Srbijom.
Na par kilometara od Potočara, u Bratuncu, svakodnevno borave neki od njih. Tu im je najlakše prelaziti u Srbiju preko Ljubovijskog mosta. Neometano, bez ikakvih problema. Mišo Pelemiš, komandant Desetog diverzantskog odreda je bio na čelu jedinice koja je mučki strijeljala između 1000 i 4000 hiljade Srebreničana u Branjevu, Pilicama, Konjević Polju, stadionu u Novoj Kasabi… Danas slobodno živi u Beogradu. Doduše, nekoliko je puta hapšen, ali zbog nekih špijunskih afera. Najpoznatija je bila ona kodnog naziva “Pauk”. Njegovi saučesnici u toj aferi su bili Brane Vlačo, zločinac iz Vogošće, ratni upravnik logora “Bunker” i “Kod Sonje” u Vogošći u kojima je ubijeno nekoliko stotina Bošnjaka sarajevske regije, kao i Jugoslav Petrušević, još jedan zločinac koji je sa Pelemišom učestvovao u egzekucijama Bošnjaka Srebrenice. Ova crna trojka je i nakon rata nastavila ubistva, ovaj put na području Srbije. Kao plaćenik francuske obavještajne službe, Pelemiš je nakon rata ubijao tipovane muslimane u Alžiru. 1998. godine, kao plaćenik je za 6000 njemačkih maraka mjesečno, predvodio svoje plaćene ubice u ratu u Zairu. Ležao je u beogradskom zatvoru 320 dana, a da se niko nije ni našalio da ga izruči BiH ili da mu pred srbijanskim Tužilaštvom sudi za genocid nad par hiljada Srebreničana. Oslobođen je i danas, živi sasvim slobodno uz opomenu “da prilikom prelaska preko Drine iz Srbije u BiH ne koristi granične prijelaze”. Najkrvaviji trag pripadnici 10.diverzanstskog odreda ostaviše 16.jula 1995. godine na farmi u Branjevu, kada za par sati strijeljaše 1200 Bošnjaka, po svjedočenju Dražena Erdemovića, među njima je bilo i djece koja su dozivala majke. Isti dan su učestvovali u strijeljanu i u obližnjem Domu kulture u Pilicama. Erdemović je svojevremeno svjedočio “kako je čuo i vidio da je Mišo Pelemiš naredio da neko – ko je odbio naređenje - bude ubijen.”
Egzekutore taj dan je predvodio Brano Gojković. Gojković se danas slobodno šeta Vlasenicom, Bijeljinom, Bratuncem, Srebrenicom… Dok ovo pričamo, možda taj krvolok sjedi u nekoj ljetnoj bašti na svega nekoliko kilometara od nas. Bezbeli, slobodno.
Kad dobije neki nepovoljan haber, pređe Drinu, bude nekoliko dana u Srbiji i opet se vrati u Vlasenicu, ovdašnju oazu za skrivanje zločinaca.
Ovih dana Tužilaštvo Tuzlanskog kantona vodi opširnu istragu protiv Zorana Obrenovića Maljića, još jednog krvoloka, pripadnika Desetog diverzantskog odreda. Ovaj zločinac je nadimak Maljić zaradio tako što je u logoru Sušica kod Vlasenice pod komandom zločinca Dragana Nikolića Jenkija Bošnjake ubijao maljem. Već pri samom ulasku u Srebrenicu, 11.jula 1995. godine, Maljić je bio prvi koji je počeo sa ubijanjem Bošnjaka u samom gradu. Donedavno je živio i radio u Vlasenici, a trenutno dok se uveliko priča o njegovom hapšenju, krije se kod rodbine u Rumi. Slovenac Franc Kos, bio je također jedan od istaknutih pripadnika ovog “odreda smrti”.
Ovaj krvoloka - plaćenik iz Celja, danas slobodno živi i radi u Novom naselju kod Bijeljine. Ima autolimarsku radnju, lažne bh. dokumente na ime Branimir Manojlović, a kuću je sagradio uz pomoć Ministarstva za boračka pitanja Republike Srpske.
Aktivni pripadnik Desetog diverzantskog odreda bio je i stručnjak za eksplozive Zijad Žigić Žiga iz Bijeljine. Donedavno je koristio lažne dokumente na ime Živko Mićić. Danas živi u Bijeljini, a u januaru 2008. godine je nekoliko dana proveo u zatvoru, zbog osumnjičenosti da je na Palama postavio auto bombu ispred kafića kada je ubijen lokalni mafijaš Vlatko Mačar i dvojica prolaznika i što je na poligrafu bio pozitivan za ubistvo Ljubiše Savića Mauzera, ratnog komandanta srpske jedinice “Panteri” iz Bijeljine. Definitivno, isključivu komandu nad Desetim diverzantskim odredom imao je general Ratko Mladić. U određenim momentima, naredbe su im izdavali i general Zdravko Tolimir, general Radoslav Krstić, pukovnik Ljubiša Beara i pukovnik Petar Salapura. Pomenuta imena visokih oficira Vojske Republike Srpske, kao glavne krivce za ubistva Srebreničana, tokom svog haškog procesa spomenuo je general Radislav Krstić.
- "Oni su glavni egzekutori i naredbodavci svega što se desilo od 11. do 20. jula 1995. godine na području Srebrenice. Svi zarobljeni su predati Mladiću. Bili su podvrgnuti "navodnoj bezbjednosnoj obradi" i kasnije se desilo to što se desilo. Na osnovu mojih saznanja, došlo je do smaknuća tih ljudi, a smakli su ih pripadnici 10. diverzantskog odreda Miše Pelemiša i bataljona Vojne policije 65. zaštitnog puka kojim je komandovao major Dragan Pećanac” - rekao je Krstić, prije nego što je osuđen na 35. godina za genocid u Srebrenici.
Pored nabrojanih zločinaca koji su kao pripadnici Desetog diverzantskog odreda strijeljali hiljade srebreničkih Bošnjaka, spominju se i sljedeći pripadnici ovog “odreda smrti”:
Vlaseničani Vlastimir Golijan, Lule Lulić, Marinko Golijan, te Radovan Josipović Čizmo iz Kladnja, Zoran Goronja iz Bosanskog Novog, Stanko Savanović iz Milića, Grk Angelos Latsios, kao i Aleksandar Cvetković, Mladenko Filipović, Nebojša Gagić, Nenad Bobar, Mićo Božić, Ozren Božić, Srđan Brezov, Vid Bubalo, Milo Čelić, Draženko Došanović, Veselin Doić, Nenad Dragić, Dalibor Đukić, Aleksandar Đurić, Miladin Grbić, Saša Ilić, Luka Jokić, Đorđo Jurošević, Jelenko Kalajdžić, Dragan Koljivrat, Vitomir Kovačević, Radoslav Kremenović, , Branko Lukić, Đorđija Lukić, Jakov Majstorović, Radan Maksimović, Sara Manojlović, Marinko Marinković, Matija Marinović, Savo Marjanović, Mladen Marunović, Goran Mastilović, Miloš Matić, Ratko Međedović, Milovan Milešević, Draženko Milović, Mile Mitrović, Vojslav Obrenović, Momir Ostojić, Miodrag Pelemiš, Borislav Popov, Velimir Popović, Stijepo Pranjić, Dragica Prodanović, Zoran Rašeta, Darko Salamić, Stanko Savanović, Budimko Savić, Milan Simanić, Zoran Stupar, Dragan Tešić, Dragan Todorović, Ivanka Todorović, Milosav Tomić, Ratko Tomić, Milivoje Trifković, Cvijetin Vukašinović i Željko Vuković.
Naše tuge su dublje od svih okeana svijeta. Toliko duboke, da se dno ne može ni nazrijeti. Ipak, šutnja iz naših dubina nam ponovo prijeti. Ono što znamo moramo kazati jer iz dubine naših šutnji izroniće neki novi zločinci koji će sutra svojim kamama krenuti na našu djecu. U svojoj ispovijesti jednom ovdašnjem nedjeljniku, Zijad Žigić Žiga je otkrio da su on i ostala njegova zločinačka bratija iz Desetog diverzantskog odreda Vojske Republike Srpske, za strijeljanje srebreničkih Bošnjaka od Miše Pelemiša dobijali po pet njemačkih maraka po strijeljanom insanu. Bio je to najjeftiniji zločin na svijetu.
Ažurirano Nedjelja, 19 Svibanj 2013 18:02
SPISAK IDENTIFIKOVANIH TIJELA
Autor Hazim Mujčinović
Srijeda, 17 Travanj 2013 20:37
U subotu 20. aprila 2013. godine na Šehidskom mezarju Rakita u Vlasenici bitće ukopano 11 (jedanaest), do sada, identifikovanih tijela, ubijenih Bošnjaka u periodu 1992-1995. godina.
Spisak nije konačan jer postoji mogućnost dodatne identifikacije do petka 19. aprila 2013. godine.
Sva identifikovana tijela biće ukopana u Šehidskom mezarju Rakita na devetoj kolektivnoj dženazi ubijenim vlaseničkim Bošnjacima, koja će biti klanjana u subotu 20. aprila.
Dan prije dženaze, u petak 19. aprila biće organizovan ispraćaj ispred Komemorativnog Centra u Tuzli, te tim povodom pozivamo sve koji su u prilici da prisustvuju ispraćaju identifikovanih tijela, koja će istog dana biti prevezena u Vlasenicu, gdje će im sutradan biti obavljena i klanjana dženaza. Kolona ispraćaja će, prema već utvrđenim protokolom vremena i lokaliteta, prolaziti:
SARAJEVO - Udruženje "Žena-žrtva rata" je od osnivanja Udruženja, putem protokola Tužilaštva BiH, dostavilo sve prikupljene izjave žrtava i svjedoka u vezi s ratnim zločinima na području općine Vlasenica. U izjavama, između ostalih, spominju se i Radenko Stanić, Miroslav Kraljević, Ljuban Stanišić i Milenko Stanić, danas ...
... na funkcijama u državnim i entitetskim institucijama, saopćeno je iz ovog udruženja.
Iz Udruženja navode da;
- ratni komandir vlaseničke policije Radenko Stanić danas obavlja funkciju pomoćnika ministra sigurnosti BiH,
Predrag Bastah Car, pravomoćno osuđeni vlasenički ratni zločinac na 22 godine robije, uputio je pismo pokajnika iz fočanskog zatvora. U pismu kao najodgovorniju osobu za ratne zločine u Vlasenici proziva ratnog komandira vlaseničke policije Radenka Stanića, koji danas obavlja funkciju pomoćnika ministra sigurnosti BiH.
- ratni komandant interventog voda specijalaca Miroslav Kraljević, zvani Mićo Kralj, aktuelni je zastupnik u Narodnoj skupštini RS-a kao član SNSD-a,
Kako saznajemo, vlasenički SNSD u posljednje vrijeme “zasuo” je policijsku stanicu raznim prijavama, za koje je redom utvrđeno da su neosnovane. Iza prijava stoje upravo Miroslav Kraljević i dosadašnji načelnik opštine Mladen Popović, koji važi za Kraljevićevog najvjernijeg sljedbenika. Stvaranjem atmosfere sukoba i opšte nesigurnosti u ovoj opštini, nastoji da zamagli izborni debakl, zbog čega je lider stranke Milorad Dodik i raspustio ovaj odbor poslije lokalnih izbora.
- ratni šef Kriznog štaba Vlasenice Milenko Stanić danas je profesor na Pravnom fakultetu Banja Luka
Sredinom juna 1992. Ratko Mladić i Radovan Karadžić imali su sastanak sa predstavnicima srpskih političkih i vojnih vlasti iz istočne Bosne. Govorilo se o raznim problemima sa naoružanjem i opremom, ali i o etničkom čišćenju muslimanskih sela. Na ovim stranama Mladićevih ratnih dnevnika jedno je od prvih pominjanja Srebrenice; predsednik Skupštine opštine Vlasnica Milenko Stanić doslovno kaže: "Front nije gdje treba kod Kalesije, a treba očistiti Srebrenicu i okolinu". Na ovom sastanku govorilo se i o raznim paravojnim grupama iz Srbije i Bosne.
- prijeratni i ratni inspektor vlaseničke policije Ljuboje Stanišić Ljuban, živi u Vlasenici.
Predrag Bastah Car, pravomoćno osuđeni vlasenički ratni zločinac na 22 godine robije u šokantnom pismu pojašnjava kako su skrivane grobnice i ističe dalje da su braća Stanić primila njihovog prvog rođaka Miću Kraljevića i postavila ga za komandanta Interventnog voda specijalaca, koji je također ubijao civile. Kraljević je tukao civila, tražio mu pare i zlato. Drugu večer Kraljević je došao u njegovu kuču, u kojoj je silovao njegovu suprugu. Isti Kraljević vozio je bijelog golfa sa zastavom okačenom na mjestu antene kojeg je oteo od stočara Jašarevića, a istog streljao kao i njegovog sina na groblju Rakita. Na kraju ovog sramnog zločina, isti su pobili nedužne ljude kojima su garantovali bezbjednost. Glavni “sileđija" bio je inspektor Ljuboje Stanišić zvani Ljuban – navodi se u pismu.
Udruženje "Žena-žrtva rata" je danas dostavilo Tužilaštvu BiH još neke izjave, kao i dopis s upitom u kojoj se fazi nalazi istraga protiv spomenutih osoba.
(Vijesti.ba/Fena)
Ažurirano Srijeda, 08 Ožujak 2017 22:45
Pravda nije zadovoljena
Autor Vijesti.ba
Subota, 20 Travanj 2013 14:26
VLASENICA
Preživjeli članovi iz porodice žrtava smatraju kako pravda nije zadovoljena
Rabija Džodžaljević iz Vlasenice, na današnjoj dženazi na šehidskom mezarju Rakita gdje je obavljen ukop 11 identifikovanih žrtava, ukopala je dvojicu amidža.
U razgovoru sa novinarom agencije Anadolija (AA), Rabija je istakla kako je izgubila 13 članova svoje porodice, od kojih je pronađeno samo njih sedmero. Njene amidže Senahid i Nedim Šahinpašić stradali su i logoru "Sušica", a ona ih je identifikovala.
Ističući da su posmrtni ostaci njenih amižda ekshumirani iz dvije različite grobnice, Rabija je kazala da je od cijele njene porodice u životu ostao samo njen brat Osman.
"Šahinpašića iz Vlasenice više praktično i nema. Imaju moj brat Osman i njegov sin. Roditelji su nam ubijeni, trojica amidža, amidžić, dajdžić, tetka, tetkići..." rekla je Rabija, dodavši kako nema pravde.
Sa Rabijom se složio i Senad Efendić, koji je predstavljao Organizacioni odbor za devetu kolektivnu dženazu u Vlasenici.
On je istakao kako nisu zadovoljni ni identifikacijskim procesom, a niti tužilaštvom.
"Ljudi koji su pobili sav taj narod, danas se šeću po Vlasenici i ostalim gradovima Podrinja i države. Teško nam je doći, boraviti ili živjeti ovdje", kaže on.
Naglasivši da je u Vlasenici ubijeno 2643. a ukopano preko 320 osoba, Efendić je rekao da se traga za posmrtnim ostacima od još najmanje 2.000 ljudi.
"Proces identifikacije i pronalaska grobnica je jako težak, pogotovo nakon ovolikog vremena. Za ljude koji su već pronađeni, proces identifikacije teče jako sporo. Ja ne znam do koga je", zaključio je Efendić.
